To se jasno da zaključiti poslije sastanka u Beogradu, gdje su vladajući i opozicija za istim stolom s Aleksandrom Vučićem razgovarali na tu temu. Lično, čini mi se da je višečlana delegacija Srpske uzaludno putovala u Beograd, jer Vučić je u nekoliko rečenica rekao mnogo toga.
”Zamolio sam i prijatelje iz Republike Srpske da razumiju i šta je realna politika, ma koliko se suočavali s teškom situacijom. Srbija će, bez obzira na to šta kaže SB UN, morati da razgovara s visokim predstavnikom. Srbija neće podržavati provođenje bonskih ovlaštenja kojima bi neko pokušao da kreira političku situaciju u Srpskoj. Srbija će uvijek biti uz Srpsku, poštujući integritet BiH i integritet Srpske unutar BiH”, rekao je Vučić.
Tako su priče Milorada Dodika da neće prihvatiti Šmita, te da će on biti visoki predstavnik samo za Federaciju BiH, pale u vodu. Srbija ne može da spriječi korištenje bonskih ovlaštenja, jer to nije mogla da uradi ni prije. To je još jasnije nakon sjednice PIK, koji je podržao primjenu bonskih ovlaštenja.
Tako je iz cijele ove priče u Beogradu poentirao samo Aleksandar Vučić. Okupio je vlast i opoziciju za jedan sto, što ovdje u Srpskoj ne može niko. Drugo, na kulturan način je rekao da ne želi bilo kakve zategnute odnose s Njemačkom po cijenu bilo čega. I treće, ono najvažnije, nema priča o otcjepljenju što će i te kako goditi Federaciji BiH.
Naši političari sad bi trebalo posebno da obrate pažnju na tu ”realnu politiku”, ali i da isključe vlastitu naivnost, jer grešaka više ne smije da bude, čak ni po cijenu da su nekima ugrožene funkcije i fotelje.
Upravo ta “ljubav prema foteljama” i lažno prijateljstvo Zapada nas je mnogo koštalo u prošlosti. Imali smo mi slovo izvornog Dejtona, ali smo platili cijenu naivnosti i straha od visokih predstavnika, pa smo tako ostajali bez grba, zastave, himne i mnogih nadležnosti.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu