Tako nastaju naše svakodnevne „bijele laži“. Ponekad su izraz obzirnosti, jer ne moramo izgovoriti svaku misao koja nam prođe kroz glavu, posebno ako bi nekoga povrijedila, a ništa korisno ne bi donijela. Problem nastaje kada prećutkivanje počne zamjenjivati iskren razgovor.
U partnerskom odnosu udaljavanje često ne počinje velikom laži, već nizom malih prećutkivanja. Govorimo da smo dobro kada nismo, da nam nešto ne smeta iako nas povređuje ili da je sve u redu samo da bismo izbjegli raspravu. Svaka situacija pojedinačno može djelovati beznačajno, ali vremenom partneri prestaju otvoreno govoriti o onome što osjećaju i što im je potrebno. Kada stalno govorimo ono što će sačuvati trenutni mir, a prećutkujemo ono što zahtijeva razgovor, možda izbjegavamo svađu danas, ali dugoročno stvaramo udaljenost. Neizgovorene stvari ne nestaju samo zato što o njima ćutimo. Često se pojave kroz povlačenje, razdražljivost, zamjeranje ili osjećaj da nas druga osoba više ne razumije.
Ponekad se bijela laž krije iza rečenice „Nisam htjela da te opterećujem“. Iza nje može stajati briga za partnera, ali i strah od njegove reakcije ili izbjegavanje neprijatnog razgovora. Zato je važno zapitati se šta pokušavamo postići prećutkivanjem. Da li zaista štitimo drugu osobu ili sebi olakšavamo suočavanje s nečim što nam je teško?
Slično se događa i u odnosu roditelja i djece. Kada djetetu kažemo „nije ništa“, iako ono vidi da jeste, možda želimo da ga zaštitimo. Ipak, korisnije je priznati ono što se događa i pomoći mu da razumije vlastite osjećaje. Rečenica „Vidim da te ovo plaši, hajde da zajedno vidimo šta se dešava“ pruža više sigurnosti nego uvjeravanje da problema nema.
Iskrenost ne znači biti grub niti izgovoriti sve što mislimo bez obzira na posljedice. Postoji velika razlika između iskrenosti i okrutnosti. Partneru možemo reći da nas je nešto povrijedilo bez optuživanja, priznati da nismo dobro bez očekivanja da odmah riješi naš problem ili izraziti neslaganje bez ponižavanja. Istina može biti nježna, a obzirnost ne mora podrazumijevati skrivanje.
Prije nego što izgovorimo jednu od onih malih, naizgled bezazlenih laži, vrijedi zastati i zapitati se: da li ovim zaista štitim drugu osobu ili samo izbjegavam neprijatnost? Da li čuvam odnos ili odlažem razgovor koji nam je potreban?
Nije svaka istina nježna, ali nije ni svaka laž bezazlena. U bliskim odnosima ne moramo reći baš sve, ali je važno da ono što govorimo bude dovoljno iskreno da se oboje možemo osjećati sigurno. Odnos ne čuva samo ono što prećutimo da bismo izbjegli bol, već i hrabrost da kažemo ono što je važno, na način koji ostavlja prostor da se i dalje čujemo.
Piše: Maja Savanović Zorić, psiholog i porodični psihoterapeut
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.