Iz našeg ugla

Rehabilitacija ubica

Nikola Kokanović, osumnjičen za ubistvo policijskog inspektora u Bijeljini Nenada Markovića, trebao je biti u zatvoru u vrijeme izvršenja ubistva.

Nikola Morača
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RINGIER

Aleksandar Miljatović, optužen za ubistvo policijskog načelnika u Prijedoru Radenka Bašića, takođe je trebao biti u zatvoru u vrijeme izvršenja teškog ubistva.

Rade Drljača trebao je biti na liječenju u ustanovi zatvorenog tipa u vrijeme ubistva Brune Rolda u Banjaluci.

Psihijatrijski bolesnik Ž.S. trebao je biti na liječenju u vrijeme ubistva B.T. u Banjaluci.

Predugačak je spisak onih kojima su bile izrečene mjere bezbjednosti i pravosnažne zatvorske kazne, ali su izvršili teška krivična djela i zavili mnogobrojne porodice u crno.

Dugačak je i spisak onih koji različitim vezama uspijevaju izbjeći izrečene zatvorske kazne, pa bivaju amnestirani za krivična djela.

Ali, tako je u zemlji gdje su nepotizam i korupcija ispred zakona i pravde.

Pročitajte još

No, šta je sa osnovnom funkcijom zatvora – rehabilitacijom i resocijalizacijom?

Da li osuđenici prolaze kroz određene programe i da li su ti programi uspješni kada je u pitanju njihov povratak na pravi put?

Previše je primjera koji govore suprotno, čast izuzecima, ali sistem u zatvorima daleko je od onog kakav bi trebao biti.

Osuđenici žive na grbači poreskih obveznika, imaju besplatnu hranu, čak daleko kvalitetniju od one koju je većina građana u Srpskoj u mogućnosti da sebi priušti.

I pored takvog blagostanja u kojem provode godine, osuđenici izlaze još spremniji i odlučniji da izvrše i teža krivična djela od onih zbog kojih su prvobitno bili osuđeni.

Umjesto da se resocijalizuju i budu od koristi društvenoj zajednici, izrečene zatvorske kazne očigledno ne postižu svrhu ni generalne, ni specijalne prevencije.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu