U centru je buka. Sa gradilišta budućeg hotela “Palas” gdje velika mašina uveliko buši nekakve velike rupe. Možda ćemo i dočekati da vidimo ozbiljne radove o toliko najavljivanom zdanju. Ljudi prilaze, ljubopitljivo zagledaju kroz dijelove koje limena ograda nije prekrila.
Tik uz tu ogromnu rupu gradilišta, autići na sudaranje, klizalište, vrteškice. Bezbjedno li je da su tu? Ne znamo. Ali, eto ih. Pa, valjda je neko provjerio koliko je sigurno da luna park bude na takvom mjestu, da nema opasnosti da će vibracije nešto da uruše ili sruše.
Pored zabavnog parka, nešto stariji sugrađani prodaju kalendare za 2025. godinu, sa svecima ili prirodom, gaze, toplomjere, tople vunene čarape.
Dostavna vozila žure da stignu, ljudi u kafićima. Nikada čovjek pomislio ne bi da se protesti dešavaju. U centru se postavljaju lampice, jer praznici su nam pred nosom. Koleginice izašle na pauzu, pa je iskoristile da brzinski pogledaju izloge, nešto pregrizu, ako se ima vremena i za koji gutljaj kafe.
Penzioneri prebiru politiku i penziju. Srednjoškolci razmišljaju gdje za Novu. U kafićima zime nema. U Banjaluci svako na svoj način uživa u svom “normalnom” životu.
Tako i dalje u nekim naseljima svake večeri bar na kratko nestane struje. U nekim drugim ulična rasvjeta i dalje nestaje, pa dolazi.
I ovaj kontrast je zaista očaravajući. Jer, Banjaluka je ovih dana grada sa dva lica. Ona je i protest i zatvoren parking i obični odlazak na posao i nerviranje zbog gužve u saobraćaju.
Sve nam se dešava, a u stvari ništa. Ova, pomalo neobična slika ostavlja nas sa pitanjem. Šta će nas sve sačekati u 2025. godini?
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu