Tekst koji slijedi, iako sadrži dijelove propovedi katoličkog sveštenika, nosi univerzalnu poruku: važnost molitve, posta i obraćanja srca kako bi “Hrist mogao da se rodi u nama”. Tekst bi trebalo sve vjernike da podsjeti da spoljašnji sjaj i praznična jela ne mogu zamijeniti istinsku radost duše i upravo o toj radosti srca govori propovijed fra Marina Mikulića.
– Jovan Krstitelj viče: ‘Pripremite put Gospodinu’. A šta to znači? To znači da se Hristos ovog Božića mora roditi u mom srcu. Hoćemo li ili ne, mora se roditi. To znači da u ovo vrijeme došašća moram pripremati svoje srce, da se Hristos rodi i nastani u mom srcu. Ali kako se ja danas u ovom vremenu zapravo pripremam? U vremenu došašća? Da li se pripremam na pravi način?
Vjerujem, većina vas, ko svoje kuće ima adventski vijenac i pali svijeću. Ali problem je što je srce i dalje ugašeno. Odlazimo na Euharistiju, eto čisto tako, kad dođem na ispovijest da mogu reći, eto bio sam na Euharistiji, ali se sa Euharistije vratim prazan. Malo se pomolimo, eto čisto da kažem danas sam se pomolio, dajemo neku mrvicu Bogu našem.
Ali evo, neki neće ni zapaliti sveće, ni pomoliti se, jer njima je Došašće ono što vide u gradu. Okićen grad, kobasice se peku, vino se kuva i to je njima Došašće. I šta onda? Dođe Božić, a oni potpuno prazni. Prazni kao onaj lonac od sarme dva dana poslije Božića. Ništa nema, nema ni zadovoljstva. Ali, braćo i sestre, zato Jovan viče, zato govori i zato treba vikati. Jer smo se počeli na pogrešan način pripremati za Božić. Vidimo, sve je već okićeno, sve je upaljeno. Evo, ovdje u Međugorju, sve već blješti kao da je već Božić došao, a ima još do Božića, ko živ, ko mrtav, ali ne razmišljamo o tome. Pripremamo se na pogrešan način, bez srca, bez molitve, bez posta. Vidite kako nas đavo može lako prevariti. Kaže, daj ti njima, okiti grad, napeci kobasice, donesi im vina, neka se napiju, a onda će srce ostati prazno, Božić će biti praznina za nas.
Zato, braćo i sestre, važno je da otvorimo svoje srce kroz ovo Došašće, da se pripremamo na pravi način, duhovan način, da pripravimo put Gospodinu do svog srca, da otklonimo sve prepreke koje nam stoje da se Hristos rodi u mom srcu. I reći ću iskreno, ako se ovog Božića Isus ne rodi u mom srcu, slobodno možemo otvoriti prozor i kroz prozor sve izbaciti, i jelku, i kolače, i sarmu, i pečenje, jer od toga slavlja nema ništa. Ako se Isus nije rodio u mom srcu, od tog slavlja nema ništa. To će biti samo dan radosti za moj stomak, jer će se on jedini tog dana zadovoljiti. Isus želi rođenje u mom srcu, a šta mu mi nudimo? Sto pun hrane, a srce prazno. Isus želi obraćenje, a mi mu nudimo raspored nekih zabava kroz ovo Došašće. Isus želi našu dušu, a mi mu nudimo neku usputnu molitvu, eto, Gospode, sjeti me se.
Ja ovo ozbiljno kažem. Sve možemo baciti, ako nam se Hristos ne rodi u srcu. Ako na dan Božića u svom srcu osjetim radost što se Hristos rodio, moj Božić ima smisla. Ako u svom srcu na Božić osjetim radost zbog kolača, sarme, pečenja, ne znam šta sve spremamo, za mene je taj Božić propao. Kao što rekoh, slobodno možemo sve baciti, uzeti motiku i možemo slobodno ići Božić raditi na polju, jer za nas je taj Božić propao.
Eto, tako je. Bilo kome drago ili nedrago, ali to je tako. Ja istinu moram reći, samo se nadam da mi zbog istine niko neće skinuti glavu kao Jovanu Krstitelju – rekao je između ostalog fra Marin Mikulić u svojoj propovedi, prenosi ljportal.
Došašće, poznato i kao Advent, je period od četiri nedjelje koji prethodi Božiću, a njegova suština je duhovna priprema za Božić.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.