Ako ne za druge onda bar za moje najmilije, a njih ću označiti zvanično kao porodicu Đurić.
U stvari to su Nina i Đura, a ja sam centar njihovog svijeta.
Mogu oni da misle šta god hoće, al uvijek bude po mome.
Uživam po danu da spavam. Ne diraj lava dok spava.
Ovi Đurići ustaju prerano za mene. Naročito Nina. Noću ne spavam, vršljam i tražim šta bi mogao da uništim. Možda jesam štetočina, ali pravim uglavnom malu štetu u poređenju sa drugima. Najviše volimuveče kad legnemo u krevet. Nina je prva, gurnem joj moju glavu u lice dok Đura ne dođe i zatvori vrata od sobe. Tada skočim na Đurine grudi, kako ne bi mogao da vidi ekran televizora. Neka me gleda umjestoutakmice.
Kad se on iznervira, prosto me čvrsto uhvati i ne pušta me. Uf, zarobljen sam! Mrzim tu nepravdu, samo sam htio da se igramo.
Izgleda da je i Đura zaspao. Ili se pravi, sad ću da provjerim. Kad već Nina drijema, nek me neko udostoji pažnje.
Iz nemoći srušio sam sve Ninine stvari sa stolice. Dotiču me i njeni cirkončići na trenerci. Prostosijaju i izazivaju. Skrckaću ih u dva zalogaja. Sve sam sa stolice oborio na pod. Potom sam popio vode iz Ninine čaše koju je ostavila na noćnom stoliću. Čaša se prevrnula i pala. Negdje sam napravio promašaji probudio Đuru. Dobio sam glasnu kritiku i pobjegao u kućicu. Za mene je sasvim dovoljno da ga probudim i moja misija je završena.
Ako me previše grde, cijeli dan prespavam i odbijam šetnju, hranu i vodu. Unastavku upoznajte još neke nestašluke Kokija.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.