Turisti žele da prošetaju ulicom kojom je hodao omiljeni junak, popiju kafu u restoranu iz poznate serije, fotografišu se ispred hotela sa velikog platna ili provedu odmor na ostrvu koje su prvi put vidjeli u filmu.
Tako je nastao jedan od najzanimljivijih spojeva industrije zabave i turizma – set-jetting, odnosno putovanja inspirisana lokacijama iz filmova i televizijskih serija. A Balkan za ovaj trend ima mnogo više aduta nego što se na prvi pogled čini.
Kada filmska kulisa postane turistički proizvod
Film destinaciji može da pruži nešto za šta bi u klasičnoj marketinškoj kampanji trebalo izdvojiti ogromne iznose – globalnu vidljivost i, još važnije, emociju. Gledalac ne vidi samo grad, ulicu ili plažu, on ih povezuje sa pričom i likovima koje je pratio satima.
Upravo zato lokacija na kojoj je snimljen uspješan film može godinama nakon premijere da privlači posjetioce.
Kako piše TU Magazin, destinacije danas sve češće pokušavaju da tu pažnju pretvore u konkretan turistički proizvod – od organizovanih obilazaka i mapa filmskih lokacija do muzeja, tematskih događaja, restorana i suvenira.
Drugim riječima, kada filmska ekipa ode, posao za destinaciju tek može da počne.
Dubrovnik je dobio svoje Kraljevo pristanište
Jedan od najboljih primjera nalazi se u našem komšiluku.
Dubrovnik je zahvaljujući seriji „Igra prestola“ pred svjetskom publikom postao Kraljevo pristanište. Gradske zidine, tvrđave i ulice dobile su potpuno novo značenje za milione obožavalaca serije. Turistički efekat nije ostao ograničen samo na Dubrovnik.
Split, Trogir i Šibenik takođe su dobili dodatnu međunarodnu vidljivost zahvaljujući filmskim i televizijskim produkcijama, dok je Vis privukao novu publiku nakon filma „Mamma Mia! Here We Go Again“. Ali popularnost ima i cijenu.
Veliki broj posjetilaca na relativno malom prostoru može da stvori dodatni pritisak na infrastrukturu, kulturnu baštinu i svakodnevni život stanovnika. Zbog toga filmski turizam više nije samo pitanje kako privući goste, već i kako njima upravljati.
A gdje je Srbija?
Srbija je tokom prethodnih godina izgradila ozbiljnu poziciju kao lokacija za međunarodne filmske produkcije.
Beograd je posebno zanimljiv zbog svoje sposobnosti da na ekranu „glumi“ potpuno druge gradove. Različiti delovi prestonice korišćeni su kao zamena za evropske metropole, dok su u Srbiji nastajali međunarodni projekti poput „Novembarskog čovjeka“ i „Minamate“.
Za lokalnu ekonomiju korist počinje još pre nego što film stigne do publike.
Velike produkcije koriste hotelski smeštaj, restorane, prevoz, rent-a-car kompanije, lokalne dobavljače, tehničke ekipe i čitav niz drugih usluga. Ali dugoročno možda još vrednija ostaje slika destinacije koja završava pred milionima gledalaca širom sveta.
Kusturica je pokazao kako film može da napravi destinaciju
Srbija već ima primjer mjesta na kojem je granica između filmskog seta i turističke atrakcije gotovo nestala.
Drvengrad na Mokroj Gori izgrađen je za potrebe filma Emira Kusturice „Život je čudo“, ali je odavno prerastao svoju prvobitnu funkciju. Danas je Mećavnik samostalna turistička atrakcija, dok je Kustendorf dodatno povezao film, kulturu i turizam.
To je možda i najvažnija lekcija filmskog turizma: nije dovoljno da se negdje snimi film. Potrebno je napraviti razlog da turista tamo dođe i kada filmske kamere više nisu prisutne.
TU Magazin kao potencijalne lokacije u Srbiji izdvaja i Taru, Staru planinu i Deliblatsku peščaru, gde bi filmska vidljivost mogla da se poveže sa izletima, tematskim turama, gastronomijom i lokalnom ponudom.
Film kao reklama koju publika želi da gleda
Tu se krije možda i najveća poslovna vrednost čitavog fenomena. Klasična turistička reklama pokušava da ubedi čoveka da negde otputuje.
Dobar film radi nešto sasvim drugo – učini da se gledalac prvo zaljubi u mesto, a tek onda poželi da sazna gde se ono nalazi.
Zato od filmskog turizma mogu da profitiraju mnogo širi krugovi od filmskih studija: hoteli, restorani, turistički vodiči, prevoznici, trgovci, vlasnici smeštaja i proizvođači lokalnih proizvoda.
Sarajevo je kroz Sarajevo Film Festival izgradilo snažnu vezu između filmske industrije i turizma, dok crnogorsko primorje i Boka kotorska imaju prirodne i arhitektonske karakteristike koje ih čine privlačnim međunarodnim produkcijama.
Balkan ima kulise, sada treba napraviti proizvod
Prednost regiona je gotovo filmska sama po sebi.
Na relativno malom prostoru smjenjuju se srednjovijekovni gradovi, austrougarska arhitektura, socijalistički brutalizam, planine, ravnice, more, sela i pejzaži koji mogu da predstavljaju potpuno različite dijelove svijeta.
Međutim, prava zarada ne nastaje samo od ustupanja lokacije filmskoj ekipi.
Ona nastaje kada se kadar pretvori u turističku rutu, scena u iskustvo, a filmska priča u razlog da gost ostane još jednu noć, pojede još jedan obrok ili se ponovo vrati.
Film tada prestaje da bude samo film. Postaje turistička reklama koju niko nije preskočio, jer je publika zapravo platila kartu da je pogleda.
A ponekad je dovoljan samo jedan kadar da mesto koje juče gotovo niko nije tražio na mapi sutra postane destinacija koju žele da vide milioni, prenosi TU Magazin.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.