Da li je riječ o znaku samopouzdanja, duboke zamišljenosti ili nečemu sasvim drugom? Psihološka tumačenja mogla bi da vas iznenade, ali postoji jedna važna stvar koju ne treba zanemariti.
Na ulici, u parku ili tokom lagane šetnje, često možemo da primijetimo ljude koji hodaju tako da drže ruke iza leđa. Ovaj prizor djeluje sasvim obično, ali način na koji držimo tijelo može uticati na utisak koji ostavljamo na druge. Da li takav hod otkriva smirenu osobu, nekoga ko je duboko zamišljen ili čovjeka koji želi da pokaže autoritet? Iako se ovaj gest često povezuje sa određenim osobinama, njegovo značenje nije uvijek tako jednostavno, upozoravaju psiholozi. Govor tijela može da nam pruži zanimljive naznake.
Šta znači kad neko hoda sa rukama iza leđa?
Mnogi ljudi spontano hodaju sa rukama sklopljenim iza leđa dok razmišljaju, pokušavaju da riješe neki problem ili donose važnu odluku. Drugi ovaj položaj zauzimaju tokom mirne šetnje, kad žele da se udalje od svakodnevne buke i posvete se sopstvenim mislima. Kad su ruke mirno položene iza tijela, hod može da djeluje opuštenije i odmjerenije. U svijetu u kojem nas neprestano ometaju telefoni, poruke i brojne obaveze, lagana šetnja nekima predstavlja priliku da zastanu i saberu misli.
Ipak, nema pouzdanih naučnih dokaza da samo držanje ruku iza leđa automatski poboljšava koncentraciju ili otkriva da osoba o nečemu intenzivno razmišlja. Nekada je u pitanju samo navika.
Da li je to znak samopouzdanja i autoriteta?
Ovaj položaj često se povezuje i sa samopouzdanjem. Za razliku od prekrštenih ruku, koje se ponekad doživljavaju kao odbrambeni gest, ruke iza leđa ostavljaju prednji dio tijela otvorenim. Ukoliko osoba pritom hoda uspravno, ima opuštena ramena i kreće se sigurnim, ujednačenim korakom, može ostaviti utisak smirenosti i kontrole. Upravo zbog toga ovaj način hodanja često se viđa kod nastavnika, iskusnih stručnjaka i ljudi koji zauzimaju rukovodeće položaje.
Međutim, postoji važna razlika između utiska koji neko ostavlja i onoga što zaista osjeća. Osoba može da djeluje potpuno sigurno u sebe, a da se iznutra suočava sa nesigurnošću ili brigama. Zato govor tijela ne treba posmatrati kao nepogrešiv pokazatelj nečijeg karaktera.
Četiri detalja koja mogu da promijene utisak
Nije svejedno kako osoba drži ruke, glavu i ramena dok hoda. Prateći pokreti mogu da promijene način na koji drugi doživljavaju ovaj gest.
Glava je pognuta, a pogled usmjeren ka tlu. Ovakav položaj može da ostavi utisak zamišljenosti ili povučenosti. Ipak, osoba možda samo obraća pažnju na put ispred sebe.
Jednom rukom pridržava suprotni zglob ili podlakticu. Ovaj gest se u pojedinim tumačenjima govora tijela povezuje sa samokontrolom i nastojanjem da se zadrži prisebnost, naročito u neprijatnim situacijama.
Držanje je uspravno, a pokreti opušteni. Ujednačen korak, podignuta glava i opuštena ramena mogu ostaviti utisak sigurnosti i smirenosti.
Tijelo je izrazito kruto. U određenim okolnostima ovakav stav može djelovati previše formalno, distancirano ili nadmeno, mada ni to ne mora da odgovara stvarnom raspoloženju osobe.
Ovi detalji mogu da utiču na prvi utisak, ali nisu pouzdani dokazi o nečijim emocijama, namjerama ili osobinama.
Zašto stariji ljudi često hodaju na ovaj način?
Hodanje sa rukama iza leđa često se povezuje sa starijim osobama, iako je ova navika prisutna i kod mlađih ljudi. Za neke je to jednostavno položaj na koji su se navikli tokom godina, dok ga drugi zauzimaju tokom sporih šetnji, kad nemaju potrebu da nešto nose.
Način hodanja može da zavisi od ličnih navika, fizičke udobnosti, okruženja i društvenih običaja. Zbog toga ovaj gest ne treba automatski povezivati sa mudrošću, životnim iskustvom ili posebnom psihološkom osobinom. Drugim riječima, neko može da hoda sa rukama iza leđa zato što voli da razmišlja u tišini, ali i zato što mu je taj položaj jednostavno prijatan.
Neverbalna komunikacija ima važnu ulogu u svakodnevnim odnosima. Držanje tijela, izrazi lica, pokreti i gestovi mogu da utiču na to kako doživljavamo druge ljude, čak i prije nego što progovore. Ipak, tumačenje govora tijela zahtijeva oprez. Isti gest može da ima različito značenje u zavisnosti od situacije, kulture i ličnih navika. Položaj koji u jednom okruženju djeluje samouvjereno, u drugom može da izgleda neprirodno ili previše formalno. Zato nije dovoljno posmatrati samo položaj ruku. Važno je uzeti u obzir cjelokupno držanje, izraz lica, tempo hodanja i okolnosti u kojima se osoba nalazi. Čak ni svi ti signali zajedno ne mogu sa sigurnošću da otkriju šta neko misli ili osjeća, navodi ŽenaBlic.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.