Iz našeg ugla

(NE)MIRNI SMO

U BiH od početka godine ubijene 23 osobe. Podatak i brojka koja ostavlja bez daha i poziva na pitanje odgovornosti svih nas.

(NE)MIRNI SMO
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RINGIER

Ne samo odgovornosti, nego i bezbjednosti i osjećaja sigurnosti.

Šta se dešava, ko je gdje zakazao i kada smo postali „divlji zapad“?

U narodu kažu da je svaka prećutana zlatna, a čini se da su došla vremena u kojima je upravo gledanje svog posla najbolja opcija ako želite da sačuvate život.

Strašno zar ne? Jeste, ali biće još strašnije.

Posljednji slučaj koji nas je sve uznemirio, lično i ljudski, jeste slučaj brutalno pretučenog oca dvoje djece iz Čelinca koji je od stravičnih povreda preminuo u UKC Srpske.

I šta nakon ovoga? Kako da porodica nastavi život normalno bez svog najmilijeg?

Znate kada kažu, život ide dalje…I ide… Ali kako ide?

I dokle će da ide ako ove brojke prihvatamo kao dnevnu informaciju koja je na jedno uvo ušla, a na drugo izašla?

Šta ćemo i sa ženama koje su brutalno ubijene od strane svojih partnera? A nije da rijetko kada imamo takve vijesti.

Još gore, šta sa ženama koje trenutno prolaze kroz pakao, a ćute i trpe.

Jer porodica mora da se sačuva na okupu, a štitna ne mora.

Nekada smo mislili da se brutalna ubistva i mučenja dešavaju samo na filmovima po nekom izmišljenom scenariju, a sada nažalost te scenarije živimo i gledamo skoro svaki dan.

I nikome ništa.

A nemirni smo, plašimo se, ali se nadamo “neće se to nama desiti”. A može se desiti u ovom ludom vremenu svakome.

Zato je bitno reagovati na vrijeme, a ne naknadno analizirati posljedice jer ljudski životi ne smiju na budu samo statistika na papiru.

Treba da se zapitamo gdje je odgovornost svih nas? A jeste, u lijepoj riječi, u razgovoru i pomoći drugome.

Kada život ubaci u petu, zastanimo i pogledajmo ljude oko sebe. Nikada ne znate ko šta nosi u sebi i kroz šta prolazi, ali znate da je biti dobar čovjek i pomoći u nevolji narativ kojim bi svi trebali da se vodimo kroz život.