Lijepo je sanjati, ali ta zanimacija je rezervisana za umjetnike, zanesenjake i zaljubljene. Političare bi trebalo da krase neke druge osobine, da ih sad ne nabrajamo, ali u njih sigurno spada osjećaj za realnost, ili što bi rekao dobri stari Bizmark: politika je ipak umetnost mogućeg. Da li je moguće da Republika Srpska, sa raspoloživim političkim, stručnim, naučnim, finansijskim kapacitetima, za samo tri godine i koji mjesec okrene tumbe učmali i zastarjeli obrazovni sistem?
Nije lijepo baksuzirati, jer reforma obrazovanja je zbilja prijeka potreba i temelj opstanka. Ipak, malicioznima će prvo pasti na pamet ona stara narodna: „Daj bože, kćeri, da te car uzme, ali fukara se oko kuće vrzma“. Manje maliciozni, a logici skloniji, postaviće sebi i Republici Srpskoj nekoliko zanimljivih pitanja.
Može li Republika Srpska, čak i uz pomoć bratske Srbije, za tri godine obezbijediti svim đacima savremene učionice, opremljene po standardima za 21. vijek? Znači li to da će, koliko sutra, školice u zabačenim selima, koje danas kubure sa šupljom stolarijom, vodom i toaletom, imati računare i video bimove, poput nekih fensi škola u centru Banjaluke? Da li će i u tim selima djeca pohađati vrtiće ili će ovaj luksuz i dalje biti rezervisan za djecu bolje stojećih zaposlenih roditelja u gradovima?
I hoće li, stvarno, svi udžbenici, uključujući i one iz filozofije i sociologije, biti digitalizovani? Ili će, u skladu sa „novim dobom“, sociologija i filozofija 2022. biti ukinute i zamijenjene obradom tekstila i industrijskim CNC vještinama?
U svakom slučaju, velika je stvar u pitanju, pa treba one koji su obećali „novu školu za novo doba“ držati za riječ. Pa kad na opštim izborima 2022. krenemo na glasanje, valja staviti prst na čelo i dobro promisliti: šta to naša djeca uče u školama, ko ih uči i u kakvim uslovima.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu