Povodom svjetske kampanje „16 dana aktivizma protiv rodno zasnovanog nasilja“, koja traje od 25. novembra, ekipa Blica posjetila je jednu Sigurnu kuću.
Samo neke od najhrabrijih žena i majki koje su odlučile da se istrgnu iz kandži nasilnika ispričale su svoju priču. Njihove priče su bolne, ali sve žene su složne u jednom nemojte čekati, prijavite nasilnika.
Ovo je priča žene (40) koja ima petoro djece, a 3 mjeseca je u Sigurnoj kući
– Kada sam ga upoznala bio je alkoholičar, ali mislila sam da će se promijeniti. Živio je sa ocem alkoholičarom i mislila sam da baš zato neće biti takav. Nasilje je krenulo od početka veze, kada sam imala 22 godine. Najprije je maltretirao mog sada pokojnog oca, zatim je tukao i nas ostale – priča žrtva nasilja.
– Već sam sa djecom bježala u Sigurnu kuću, pa smo se vratili misleći da će biti bolje. Moj tata je bio bolestan i kad dobije penziju, kupovao bi mojoj djeci sve, dok je muž radio i nije dao novac, sve je trošio na alkohol. Pijan se tukao po kafanama, pa takav dođe i nastavi kod kuće, ja ne znam ni kako sam živa 18 godina.
Djeca su ga se plašila, kada vide da je ušao sakriju se i počnu da vrište, stariji sin dugo nije mogao da govori. U sedmom mjesecu sam morala prvo dete zbog njega da rodim. Tada se na Božićnoj večeri posvađao sa mojim tatom, uhvatio ga za gušu i ja sam od stresa pala u nesvijest. Hitna pomoć je došla i porodila sam se, dijete je imalo 1.300 g. Kuća u kojoj smo živjeli je moja, ali nisam više mogla da izdržim i otišla sam. Ja sam svih tih godina radila da bih zaradila za djecu, skupljala ambalažu, čistila, prodavala na pijaci, morala sam da se snađem jer od njega nisam imala koristi. Radim i sada i za ova tri mjeseca u Sigurnoj kući osjećam se mnogo bolje, odmorila sam se. Ipak, iskrena da budem, i dalje se bojim da krenem u novi život.
I sad sam riješila da prodam kuću i kupim sebi i djeci drugu, jer u mojoj kući nema više života. Meni su govorili, ali ja nisam slušala. Ja sam sve to trpjela, bježala sam sa djecom više puta proteklih godina, ali Centar za socijalni rad više nije mogao to da izdrži i uzeo je djecu. Djeca su sada već velika. Sin sada puni 18 godina, svaki dan se čujemo i kada kupim novu kuću moći ću da ih vratim. Lijepa djeca, petoro njih (17, 16, 15, 9 i 5 godina). Dan koji je bio presudan je kada je na mene izvadio nož nasred ulice, bio je pijan, a pio je pet dana bez prestanka. Pokrenula sam postupak protiv muža da se iseli iz kuće, ali ne vrijedi, jer policija ne može da ga nađe. On se krije u toj kući, ne mogu da mu uđu u trag.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu