Lagumdžija za to nije imao saglasnost Predsjedništva, kao šefa spoljne politike BiH.
Lagumdžija je to, dakle, uradio samovoljno, ili po nahođenju jedne političke strane u BiH.
Ali, šta je tu novo i koga je u BiH, osim srpskih političara, dotakla ova vijest? Zapravo, nije iskreno ni njih, jer ono što rade razne Lagumdžije samo je još jedan primjer raspadnute, nemoguće države, ili makar njene spoljne politike. Ne zbog toga što se Lagumdžija priključio konkretno nekakvom međunarodnom antiruskom saopštenju, nego zbog toga što se ponaša kao da je BiH isključivo bošnjačka država. A takvo ponašanje, pa još od strane navodnog socijaldemokrate, upravo je ono što treba Srbima, pa i Hrvatima u BiH. Da svima dokažu namjere “političkog Sarajeva”, ko god da je u njemu šef.
Nije ljutnja iz Banjaluke dotakla ni Zlatka, jer zna da mu, nakon imenovanja na funkciju, ne može niko ništa. Jednom imenovanog ambasadora moguće je opozvati samo ako se ne protivi nijedan član Predsjedništva. Još gore, može da ostane i nakon isteka mandata ako trojka u Predsjedništvu nema dogovora oko njegovog nasljednika.
Upravo to je bio razlog zbog koga je Milorad Dodik svojevremeno pogazio riječ i glasao za Lagumdžiju. Da nije, u Njujorku bi u “tehničkom mandatu” vjerovatno još sjedio gori od njega, Sven Alkalaj. Na koncu, da nije popustio za Zlatka, ne bi ni ostala dva člana Predsjedništva glasala za njegove, srpske ambasadore.
Dakle, jasno je da BiH nema svoje diplomate nego da ih imaju srpski, bošnjački i hrvatski član Predsjedništva. I zato, nemoj da glumite da ste iznenađeni ako svako od njih vodi svoju politiku.
U konkretnom slučaju, Lagumdžija je učinio baš ono što svima u BiH treba. Bošnjaci i Hrvati mogu da se hvale pred zapadnim prijateljima da je BiH deo antiruske koalicije, dok Srbi pred Rusima imaju pokriće da ne postoji zvanična odluka institucija BiH za ono što je učinio ambasador.
Svi čisti, BiH na gubitku. Bravo, Zlatko!
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu