Bili smo siromašni, ali kada se osvrnete na taj period, shvatite da je to vjerovatno bilo najbolje vrijeme u našoj istoriji. Bilo je to vrijeme mira. Moja majka je Srpkinja, otac Hrvat, a jedini problem u našoj kući je bio to što je otac pio… – ispričao je Bregović prisjećajući se svog djetinjstva provedenog u Sarajevu, piše Klix.
Guardian je pisao i o Breginom živopisnom životu. Bio je glavna rok zvijezda u bivšoj Jugoslaviji, a nakon toga je pisao nagrađivane filmske partiture, komponovao za orkestar i postao najbolji promotor romske muzike s Balkana. Prodao je više od šest miliona albuma i sarađivao s brojnim muzičarima – od Igi Popa do Skota Valkera i pokojnog Rašida Tahe.
Bregović sebe opisuje kao staromodnog tipa koji ne snima videospotove i ne pojavljuje se na TV, a svoju muziku predstavlja putujući svijetom na beskrajnoj globalnoj turneji.
– Odrastao je okružen muzikom hrišićana, jevreja i muslimana koji su koegzistirali u gradu i to je period i uticaj koji slavi u djelu ‘Tri pisma iz Sarajeva’. Bregović tvrdi da je glavni grad BiH metafora našeg vremena, jer ono što smo vidjeli u Sarajevu nakon 1991. godine sada vidimo širom svijeta. Danas smo dobre komšije, a sutra pucamo jedni na druge jer smo različitih religija, navodi Gardijan.
Bregović je sinoć u francuskom gradu Renu predstavio projekt “Tri pisma iz Sarajeva”. Riječ je o djelu kojim dominiraju tri uglavnom instrumentalna odlomka u formi tri pisma – jevrejsko, muslimansko i kršćansko. Ta fuzija ima svoje korijene u Sarajevu.
– Moj otac je amaterski svirao violinu i želio je da njegov sin radi isto pa sam kao dječak išao na časove violine. Međutim, bio sam više tip za gitaru. Sam sam učio da sviram, ne mogu reći da sam edukovan – ispričao je.
Sa 17 godina je počeo svirati, ali ubrzo je počeo koristiti droge i zbog toga mu je majka zabranila da svira. Četiri godine slijedio je njene savjete – upisao je studije filozofije na Univerzitetu u Sarajevu. Trebao je postati profesor marksizma no odjednom je dramatično promijenio smjer.
– Nisam polagao završne ispite i to me je spasilo te sudbine. Umjesto toga sam postao rok zvijezda i bio sam najveći. Moji heroji su bile britanske rok zvijezde poput Led Cepelina, jer ako sviraš gitaru onda želiš biti poput ostalih zgodnih gitarista, poput Džimija Pejdža – rekao je Bregoviž.
Nakon toga je oformio bend Bijelo Dugme koji je nakon izdavanja prvog albuma 1974. godine uzdrmao jugoslavensku muzičku scenu mješavinom hard roka, folka i romske muzike.
– Bio sam velika rok zvijezda, a Romi su nam pomagali da se zagrijemo prije izlaska na binu. U svlačionici nam je uvijek svirala romska limena muzika, to je bilo ludilo. Uvijek sam mislio da je balkanska romska muzika početak panka – više ludilo, nego muzika. Punk je umro s pjesmom ‘God Save The Queen'”, rekao je.
Novinar Gardijana pitao je i zbog čega je grupa Bijelo dugme bila tako posebna.
– Rok je bio važniji u komunizmu nego u zapadnim zemljama. Ako ste bili pametni i dovoljno oprezni, mogli ste poslati veoma važne poruke. Danas to možda djeluje djetinjasto, ali bilo je veoma važno da moj pjevač u jednom trenutku može biti odbučen u bijelu uniformu poput Tita, a u drugom u crnu poput policajca u nacističkom koncentracionom logoru. To je očita alegorija komunizma i komunističkih režima – rekao je Bregović dodajući da pokušavate učiniti da mladi razmišljaju drugačije.
Na pitanje šta danas misli o Josipu Brozu Titu Bregović je rekao da je učinio mnogo dobrih stvari, ali da je propustio priliku da Jugoslaviju transformiše u demokratsku državu. Smatra da u tom slučaju nikada ne bi došlo do rata.
– Ja plaćam porez u Sarajevu. Domaći sam kompozitor i moram biti tamo. Međutim, grad se promijenio, izgubio je svoj duh koji je imao kada su ljudi različitih nacionalnosti živjeti jedni pored drugih. Primitivni rat imao je primitivne rezultate i trebaće nam vremena da se vratimo na staro. Ali, ja volim Sarajevo poručio je Bregović.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu