Jezivi masakri koji su se desili u osnovnoj školi u Beogradu, kada je maloljetnik K. K. pobio drugarice i drugare i zaštitara, a mnogu djecu i nastavnicu ranio, te u Mladenovcu, takođe u Srbiji, kada je sin vojnog lica Uroš B. iz automatske puške ubio osam ljudi, a 14 ranio, zaprepastili su, preplašili čitav region i, nadasve, kod svakog normalnog čovjeka izazvali neopisivu empatiju i tugu.
Na pitanja šta je povod ovim stravičnim pokoljima i ko je kriv, odgovorio je Darko Trifunović, direktor beogradskog Instituta za nacionalnu i međunarodnu bezbjednost, piše Bosnainfo.
– Sve ove mjere koje je Vlada Srbije preporučila odnose se na posljedicu, ali niko se ovdje nije bavio uzrokom. Niko se nije bavio motivom, odakle tim mladim ljudima da krenu u tu vrstu nasilja. Ako analizirate odakle motiv, onda morate da pođete od toga čemu smo mi godinama bili ovde izloženi. Pričamo o nekoliko ključnih stvari koje su dovele do ovoga. Pod jedan, nama su godinama neke nevladine organizacije finansirane od američke ambasade uticale na to da donosimo zakone i propise o pravima djeteta koje nikakve veze nemaju s našom kulturom, čak s kulturom Balkana, tradicijom i svim ostalim i djetetu su tu data sva prava, ali je uskraćena mogućnost da dijete ima obavezu, da dijete ima i osjećaj o posljedici, jer kako dijete može da ima osjećaj, sama riječ kaže dijete. I vi ste tim propisima doveli roditelja u poziciju da mu dijete u kući kaže: “Evo ja, tata, neću ovo da radim, ne možeš mi ništa, uzeću telefon”. Čak ima telefon na koji dijete može da prijavi oca ili majku ako ga je ćušnulo ili bilo šta drugo uradilo – rekao je Trifunović.
S druge strane, ističe Trifunović, roditeljima je ostavljena mogućnost da prijave dijete nekom centru, psihologu itd.
– Sad zamislite koji bi roditelj prijavio svoje dijete i na taj način mu otvorio dosije i tako mu zapečatio zapravo budućnost. Znači, roditelji su takvim propisima, nakaradnim, koji nemaju nikakve veze s našom kulturom i tradicijom doveli do toga da roditelj u kući nema maltene nikakav autoritet. To se reflektovalo po školama s jedne strane, s druge, mi smo dozvolili da u naša školska dvorišta uđu strane službe. Pogledajte šta rade u Srbiji, recimo, pripadnici Enota i Vagnera. Trenirali su srpsku decu kao što su u Federaciji mudžahedini, džihadisti trenirali, ponoviću, muslimansku djecu po džihadskim kampovima i gdje su ta deca završavala? Po slikama, djeca se treniraju upotrebom automatskog oružja, eksploziva i svega ostalog. Kao što sam već rekao, zakonska regulativa je nakaradna, prepuštena su školska dvorišta raznim uzorima, dato je da se razne službe igraju s našom djecom i, ono što je nagore, pogledajte uticaj medija s nacionalnim frekvencijama gdje se zapravo reflektuje kultura nasilja. Treba da postoji neki stepen razumijevanja i sagledavanja šta se dešava na tim mrežama. I neka vrsta korekcije. Srbija je danas došla u poziciju da javno objavi da će zabraniti dark net. Pa šta je trebalo da se desi? Da se izgube ovoliki životi? – objasnio je Trifunović.
Situacija je opasna
Tehnologija, odnosno društvene mreže su opasne, Trifunović odgovara da li su opasnije nego što mislimo.
– Situacija je mnogo opasnija i prijeti da se prelije po cijelom regionu, jer su djeca povezana, ona igraju igrice, dopisuju se preko tih igrica, preko Counter-Strikea i ostalih pucačina. Pogledajte, ovaj dečko koji je ubio ovih osmoro u školi, on je zamislio da je u nekoj igrici i cijelu noć on ima podršku vršnjaka: “To, care”, “8:0” itd. I već jutros dijete pukovnika koje je uzelo automatsku pušku i puca iz vozila u pokretu. Analizirajte društvene mreže, ta djeca koja podržavaju ovo dijete znaju da su krivično neodgovorna. Znaju da im niko ništa ne može – rekao je Trifunović.
Dodao je da ne postoji empatija, ne postoji osjećaj za odgovornost, niti za obavezu.
– Ne postoji empatija, ne postoji osjećaj za odgovornost, ne postoji osjećaj da imaš obavezu. Ne, imaš prava. Ko nam je donio taj koncept? Moramo da analiziramo isto tako kako se okrećemo i govorimo šta je to sa Istoka stiglo ovdje, ‘ajte da analiziramo šta je stiglo i sa Zapada. Vidite, ja ovo kad kažem, ovo sad šta sam vam rekao, građani BiH, Srpske, kad pomenem da Rusi treniraju srpsku decu, onda sam plaćenik, izdajnik, oko bi mi iz glave izvadili. A kad sam to govorio principijelno da je neko trenirao i muslimanski djecu u kampovima, pa odakle se pojavio Sulejman Talović? Mi moramo prvo da se dogovorimo da li smo principijelni, da li smo profesionalci ili nismo. I da li možemo konačno da shvatimo da živimo na ovim prostorima zajedno, da nas pogađaju iste stvari. Ja sam to razumio s kolegom iz Federacije, gospodinom Sandijem Dizdarevićem. Apsolutno smo se razumjeli šta su prioriteti, od terorizma, organizovanog kriminala i apsolutno nas ne interesuje ko je kakve nacionalnosti i ko je kakve vere. To je privatna stvar – jasno je rekao.
Djeca dolaze u kontakt s raznim temama, naročito su opasni sadržaji lako dostupni i nerijetko ostvareni u praksi. Pitamo bezbjednjaka kako obezbijediti siguran ambijent za djecu, a i odrasle.
– Mi smo zapustili decu. Ponavljam, moramo hitno da donesemo set zakona. To što su nama donijeli sa Zapada, to nije za nas. Analizirajte samo nastavne sadržaje kroz koje djeca prolaze. Analizirajte sadržaj s kojim se susreću iz dana u dan preko televizije, analizirajte mnoge stvari, shvatićete da djeca nisu ništa drugo nego refleksija nas i našeg društva. Mi smo stvorili ambijent, mi smo stvorili motivaciju da ona ovo rade i šta sad? Ko je odgovoran, ‘ajde da stavimo prst na čelo – rekao je , pa dodao:
– Srbija je prva država u Evropi u kojoj se ovo desilo. Recimo, i u BiH je odjednom mladić (2005) Ajdin Zulić na društvenim mrežama zaprijetio kako će počiniti masakr u Ekonomskoj školi u Bihaću, pa je uhapšen. Na ovim prostorima, a i šire, ovakvo što je dosad bilo nezamislivo – rekao je.
Dodao je da nije siguran da su djeci Novak Đoković, Nikola Tesla, Vuk Karadžić, Ivo Andrić… idoli.
– Nismo vidjeli da se djeca ugledaju na takve i da se zapravo radi s pozitivnim primerima – rekao je.
Pa recimo iz nekog bunta ili sl. ugledaju se na najgore…
– Djeca ostaje nezaštićena u okviru škola. Šta se dešava? Vi šaljete dijete gdje vam je svaki sedmi dječak, maltene djevojčica narkodiler, a gdje su narkotici, tu je i oružje. Tu je i nasilje, tu je i prostitucija.I kada jedno dijete dođe u takvu sredinu, šta ono traži? Ono traži vršnjake koji će ga zaštititi, a ti vršnjaci su organizovani – rekao je.
Navijači s motornim testerama
Na pitanje ko su ti vršnjaci, odgovorio je:
– Oni dolaze s tribina. Pogledajte na šta liče utakmice. Pa zar ne bi bio dan da se slavi da, recimo, igra Željo iz Sarajeva protiv Zvezde, da to bude fešta, događaj, da ljudi idu s kokicama i vode djecu itd. Vi sada na takvu utakmicu ne možete da odete jer tzv. navijači idu s motornim testerama i naoružani do zuba – rekao je Trifunović, pa dodao:
– To je ta politička neodgovornost. Upravo kad političari koji su prethodno obavljali šta – ništa, nemaju nikakvu struku, krenu da se bave strukom, vidite dokle dođemo. A političar je tu zato što ima podršku tih navijačkih grupa, jer se plaši njih da sutra ne izađu na ulicu i ne skinu ga s vlasti. I onda dođemo u začarani trougao organizovanog kriminala gdje nam je cijelo društvo paralisano – jasan je.
– Nikome u cijelom regionu nije u interesu da napravi normalno, sigurno okruženje za nas i našu djecu, zato mladi odlaze, a djeca su nezaštićena. Odmah da vam kažem, mi smo krivi za to – zaključio je Trifunović.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu