Kolumne

Generacija Ž

Volio bih da griješim, ali mi se čini da je trenutno na sceni generacija žrtvovane djece i omladine, iliti generacija Ž.

Vladimir Đurić Đura
FOTO: GORAN ŠURLAN/RAS SRBIJA

Prije dvijehiljadite godine imali smo hipi generaciju, pa japi generaciju, pa bejbi bumere, pa milenijalce, pa smo stigli do rođenih poslije 2000. godine, generacije Ž(rtvovanih).

Veliki broj najmlađe populacije u čitavom svijetu definitivno je uključena u virtuelni oblak interneta preko društvenih mreža. Pisao sam još devedesetih godina prošlog vijeka o fenomenima sajber kulture u studijama „Mitologije tehnosvijeta“ i „Katalog novog svijeta“, oduševljen njihovim novim mogućnostima. Veza ljudi, planete Zemlje, mašina i kompjuterski generisane stvarnosti djelovala mi je tada kao mogućnost da se stvori tehno-utopija, da se učini kvalitativni skok u jednu novu geštalt svijest, da se konačno svi ljudi stope u jedno biće, i da zaista na Zemlji zavlada konačan mir i harmonija. Smatrao sam tada da individualna svijest može uvijek opstati kog svakog čovjeka, iako bi istovremeno bio priključen na globalnu univerzalnu svijest.

Vrijeme me je lagano razuvjerilo. Upozorenja su stizala polako, da bih na kraju shvatio da je VI, vještačka inteligencija, kreirana od strane malog broja kompjuterskih eksperata, dobila priliku da ima sopstvenu samosvijest. Možda su kreatori vještačke inteligencije željeli čovječanstvu najbolje, ali su otvorili Pandorinu kutiju.

Poslije 2000. godine internet je postao sila za sebe. Virtuelni svijet, koji je stvoren, postao je gotovo jednako stvaran kao što je i naša realnost.

Djeca rođena poslije 2000. godine nemaju osjećaj razlike virtuelnog i realnog svijeta. Čak češće borave u virtuelnom svijetu, uključujući se u njega preko najpopularnijih svjetskih društvenih mreža kao što su Instagram, Fejsbuk, TikTok, Jutjub, ili preko stotina hiljada video igrica koje se igraju onlajn. Milioni korisnika društvenih mreža ili popularnih igrica čine supstancu Generacije Ž. Oni žive u nekoj vrsti virtuelnih košnica gdje im je glavna matica neki influenser. Poput mrava izgubljeni su u dvije dimenzije i obavljaju u virtuelnom svijetu sve što se od njih traži. Influenser je najčešće samo ljudska manifestacija Vještačke inteligencije, koja izgubljene mrave posmatra odozgo, iz svoje nadmoćne dimenzije. Generacija Ž ne shvata, kao ni većina odraslije populacije, da su onlajn igrice i društvene mreže proteklih desetak godina prešle u ruke Vještačke inteligencije, koja lagano upravlja njihovim životima i njihovim vremenom.

Lagano i sve češće pripadnici Generacije Ž gube svoje mlade živote, jer ih opasna vještačka inteligencija navodi na to. Igrice klinaca na mreži TikTok, koje oni zarad lajkova i popularnosti snimaju video kamerama, povremeno zastrašuju. Klinci gube glavu padajući sa vrhova visokih zgrada, dave se u nabujalim rijekama, pretrčavajući preko šina tik pred brze vozove, daveći se plastičnim kesama, izgladnjujući se, ili se gojeći do krajnjih granica kako bi prihvatili virtuelne izazove. Takve suicidalne izazove može da kreira samo virtuelna inteligencija, koja ih mami i govori poput skrivenih demona: budi najbolji, budi jedinstven, budi najhrabriji, budi najbizarniji, budi mrtav.

U nekim od najnovijih kompjuterskih igrica učesnici u živom (onlajn) prenosu traže skrivene znake, avatare, simbole, junake igrica prema GPS uputstvima vještačke inteligencije. Da bi došli do željenog pogotka u igrici, oni se penju na ivice mostova ili na staklene plafone krovova, istrčavaju pred automobile ili kamione.

Pročitajte još

Zbog sve većeg broja mrtvih pripadnika Generacije Ž neke zemlje redukuju upotrebu društvenih mreža i igrica. U SAD i Zapadnoj Evropi čak pokušavaju da zabrane TikTok, platformu napravljenu u Kini. Ono što vještačka inteligencija može da uradi mladim djevojkama i mladićima na mrežama poput Fejsbuka ili Instagrama je da ih potpuno liši privatnosti, da ih pretvori u lažne virtuelne junake, da ih učini zavisnim poput narkotika. Može trajno da im uništi socijalni i porodični život.

Muzika koju sluša Generacija Ž je potpuno kompjuterizovana, vokali su često mašinski generisani i tjunirani, bitovi su hipnotički programirani. Većina pripadnika Generacije Ž se ne osjeća dobro kada je u pravoj realnosti; tada su depresivni i bezvoljni. Tek kada uzmu u ruke telefon ili tablet vraća im se volja za životom. Njihovi snovi su hromirani hodnici, digitalno generisana priroda, mračne gradske ulice, betonski kompleksi zgrada po čijim odajama se odvija pucačina, mašine su im najbolji prijatelji, ne poznaju razliku dobra i zla, ljubavni odnosi su svedeni na pornografiju. Žrtvovana generacija slabo razumije romantiku, ljubav, kontakt sa pravom prirodom.

Vještačka inteligencija je u njima pohranila ogromne količine bijesa, jer nisu dovoljno dobro prihvaćeni u virtuelnim zajednicama, jer su slabo ocijenjeni na društvenim mrežama, jer nemaju mnogo pratilaca. Bijes će se svakako podstaći apetit za destrukcijom. Instagram i Fejsbuk profili u najvećem broju slučajeva prave od djece ličnosti koje oni žele da budu, a to ne mogu u stvarnosti. Kada to shvate, tada je njihov sudar sa realnošću zastrašujući.

Dok su u virtuelnom svijetu, dok troše virtuelni novac, mogu da se osjećaju spokojno i srećno. Kada se jednom manjem broju njih posreći pa virtuelni novac, bitkoine i druge monete, zamijene za realne potrošačke vrijednosti, onda nemilice kupuju svakojake gluposti. U realnom svijetu zanima ih isključivo vulgarni hedonizam, njihovi idoli u realnosti su sponzoruše i kriminalci svakakvih vrsta. Generacija Ž je moguće programirana da bude glupava i zbog nekog mogućeg budućeg jezivog globalnog uništenja, bilo klimatskog, bilo od biohazarda. Oni katastrofe prihvataju kao činjenicu, bez želje da im se suprotstave.

Apelujem prvenstveno na roditelje takve djece da pokušaju da im pomognu. Treba da im objasne da postoje loše strane vještačke inteligencije, koja vlada mrežama koje oni nemilice koriste. Mnogi klinci Generacije Ž mogu lako da se opamete, samo kada shvate u čijim su kandžama. Kada prestanu da budu Generacija Žrtvovanih, mogu da se vrate kreaciji, ljubavi, znanju. Treba da čitaju knjige, stripove, da gledaju filmove, da idu u pozorište, treba da slušaju pravu muziku i da osjete pravu poeziju. Što bi rekao divni pjesnik Arsen Dedić: „Ja se nadam, ja se prvi put nadam…“

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu