Todorović, dugogodišnji rukovodilac i lokalni funkcioner, odrekao se poslaničkog mandata u NS Republike Srpske, a Danilović, inače ugledni hirurg, funkcije predsjednika Skupštine opštine Gradiška.
Oni su to učinili bezuslovno, ne tražeći bilo šta za uzvrat. Nisu promijenili partijski tabor, nisu ništa tražili za sebe, nikoga nisu ucjenjivali, nisu se panično borili da bilo šta zadrže, naplate, iskoriste… Za njih su riječ i obraz bili svetinja, mjera za sve.
Jednostavno, otišli su, shvativši da politika odavno nije časno zanimanje, da je riječ postala sablja, manipulacija za široke narodne mase, da se uspjeh gradi uvredama, klevetom, lažima, prevarama, neistinom… Todorović i Danilović su odbili da učestvuju u zavjerama protiv vlastitog naroda, što je u cijeloj BiH, svuda i kod svih, veoma unosno.
Todorović, koji je u svome kraju poznat kao veoma častan, odgovoran i moralan, nije mogao podnijeti primitivizam svojih kolega, tada poslanika. Prekipjelo mu je. Javio se za riječ i kazao da odlazi, da tu ne vidi svoje mjesto, shvativši da su se promijenila vremena i da je moral u politici zapravo postao nemoral.
Kulturno, pristojno, prozborio je koju rečenicu, obratio se posramljen zbog nekulture i bezobrazluka drugih, kazao šta mu je na srcu, obrazložio svoj postupak i vratio mandat. Zahvalio je svima na povjerenju i zauvijek zatvorio vrata parlamenta. Danilovićeve suze u Gradiški mnogi pamte.
On je, ne mogavši podnijeti uvrede i riječi bez argumenata u lokalnom parlamentu, zaplakao. Njegov svijet političkih ideala srušio se u trenutku. Sklopio je svoju fasciklu predsjednika Skupštine opštine, prepustio potpredsjedniku da nastavi zasjedanje, i otišao. Istog časa, bez riječi, jer riječi nije imao da bi objasnio svoju emociju, svoje razočarenje, ne osvrćući se, izašao je iz sale.
Napustio je politiku kojoj je mnogo dao, pokopao svoje ideale i otišao, bez povratka. Nekoliko godina nakon toga, preminuo je.
Primjeri ove dvojice bivših funkcionera dokazuju da je moral u politici odavno pokopan, a da se časni moraju dobro zamisliti u predvorju skupštinskih sala da li je tu njihovo mjesto.
Iskusni analitičar, nakon ovih primjera koje smo prepričali kao prelomne u ponašanju izabranih, upozorio je da u sadašnje vrijeme svako ko ulazi u politiku, umjesto morala i čojstva, treba pripasati toljagu. I boriti se. Sve se ipak promijenilo, i kod nas i u svijetu, a ideali pomenute dvojice pripadaju lijepoj prošlosti i ružnoj sadašnjosti.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu