Iz našeg ugla

Penzija za ranjenike

„Nama povećanje penzija taman za kilo mesa, a kad sebi dižete plate, bude dovoljno za cijelo tele.“

Penzija za ranjenike
FOTO: MIOMIR JAKOVLJEVIĆ/RINGIER

Ovaj komentar jednog ogorčenog penzionera precizno je opisao očaj i bijes najstarijih u Srpskoj na vlast, nakon najavljenog vanrednog povećanja od 3,55%.

Na minimalnu penziju od 350 KM to će biti svega 12-13 maraka, a na prosječnu oko 25 KM više.

Drugim riječima, taman za kilogram junetine i – ništa više od toga.

Zato ne čudi što su društvene mreže preplavili komentari, tipa:  „nemojte nas više ponižavati“, „to je milostinja“, „mojih 3,5% povećanja uzmite sebi“. Jer, ljudi koji su decenijama izdvajali za penzioni sistem, danas se osjećaju kao socijalni slučajevi kojima se dijeli pomoć, a ne građani koji ostvaruju pravo stečeno radom.

Istovremeno, iz Fonda PIO hvali se brojem povećanja i njihovim procentima koji, međutim, nisu bogzna kako popravili standard naših najstarijih. Odgovarajući „zlim jezicima“ iz ovog fonda su poručili da smo, u pogledu brzine rasta penzija, ispred FBiH!

Kako to, kad je najniža penzija u Srpskoj 350, u FBiH 666 KM?! Penzionerski prosjek kod nas oko 700, kod njih 850 KM…

Pitanje je, ako imamo brži rast penzija, kako njihovim iznosom nikako da stignemo komšije. Onda bismo bili u poziciji – iste cijene, ista primanja, pa ko dokle dogura. Izgleda, treba da shvatimo i prihvatimo da je penzija od 350 KM vrednija od one bezmalo duplo veće?!

Bez obzira na sva povećanja koja vlast kuje u zvijezde, mnogi naši penzioneri vape da nisu samo poniženi, nego i gladni?!

Ni jednokratna pomoć od 80 ili 120 KM, koliko im je ove godine „odrezala“ država, neće promijeniti tu sliku. To je, naime, kratkoročni flaster na dugogodišnju ranu. A čim se ovaj flaster izliže, a to će biti brzo, rana će da zaboli, možda i jače nego ranije. Sve zavisi od toga kojom će žestinom udariti poskupljenja, koja, opet, najjače šibaju naše najstarije i najsiromašnije.  

A vlast ko vlast – poručuju da je bolje išta nego ništa, bolje ranjen nego ubijen.

Nažalost, u Srpskoj je puno ranjenih.

To su svi oni koji preživljavaju sa 350 ili 500 KM i koji,  definitivno, neće ozdraviti od jednocifrenih procenata ili 100 KM jednokratne pomoći.