Priča o bogatom zapadu

Prije samo nekoliko decenija nije bilo moguće ni pomisliti da postoji mogućnost da se naša zemlja ikada približi pomenutom mitskom idealu.

Al’ malo po malo, mic po mic, što kaže narod, stvar je počela da se pomijera. Mnogi su vrijedni i pametni ljudi riješili da stvari preokrenu.

Od vremena Josipa Broza Tita do skromnih sedamdesetih i osamdesetih kada je narod u bivšoj SFRJ živio sasvim solidno, no bez velikog broja bogatog sloja, do perioda poslije 2000 godine kada je privatno preduzetništvo potpuno preoblikovalo našu sredinu nije se živjelo bogato.

Napredak je uvijek bio veći u mirnodopskim periodima. Devedesete godine koje je obilježio rat na prostorima bivše SFRJ, unazadio je standard većine naroda koji su se tada razdvajali u posebne države. No svega tridesetak godina relativnog mira bilo je dovoljno da neke od novih država poput Slovenije i Hrvatske dođu na prag onoga što smo ranije nazivali bogatim zapadom.

Srbija, Crna Gora, BIH i Makedonija krenuli su sličnim putem različitim brzinama.

Ukoliko je tačna činjenica da je Srbija danas na 44 mjestu u svijetu, po mjerilima da u njoj nema gladi i bijede, možemo se sa pravom smatrati zemljom takozvanog “Prvog svijeta”. To što Srbija, BiH, Crna Gora i Makedonija nisu još uvijek formalno članice EU, ne znači da one po svom standardu to ne treba da budu.

One jesu članice Prvog svijeta. Razlozi za to što nisu formalno članice EU su uglavnom političkog karaktera. Ono što raduje da su sve pomenute države iz bivše Jugoslavije na evropskom putu u smislu standarda, pitanja ljudskih i drugih prava, te da su primijenile gotovo sve setove zakona koje im je bogati zapad preporučio.

Trideset godina poslije raspada SFRJ sve nove formirane države u regionu, trebalo bi da budu veoma zadovoljne svojim napretkom. To dokazuje prostu činjenicu da je napredak uvijek povezan sa mirnodopskim periodima.

Ukoliko ne bi ratovali između sebe još tridesetak godina, priča o bogatom zapadu bila bi i naša priča.