Ona se tiče upravo imena Đura, koje je meni nadimak od školskih dana.
Prezivam se Đurić pa su mi tako već prvog dana u školi drugovi nadenuli nadimak Đura, i to mi ostade do dan danas kad me više znaju kao Đuru ili Đuru mornara. Ja sam ime Đura prosto prihvatio kaosudbinsko. O njemu sam naravno dosta pisao u mom prvom romanu koji se zvao “Hvalisavi roman”, koji sam objavio još po završetku studija Opšte književnosti.
U tom mladalačkom humorističkom fantastičnom romanu, koji je parodija Barona Minhauzema, ja se zovem Đura i postajem svjetski poznati pisac.
Sve je parodično tako da se poslije brojnih peripetija sve završava rečenicom – Najvažnije je zvati se Đura.
Replika je naravno pozajmljena od Oskara Vajlda i njegove drame “Najvažnije je zvati se Ernest”. Dakle za mene je Đura fenomenalno ime i ne mogu da zamislim da me neko zove drugačije, sem bližeg kruga familije koja me zove pravim imenom.
Sad da se vratim na priču koju sam čuo. Čovjek koji je priča je porijeklom iz Vodica koje su danas u Hrvatskoj. Pošto ne živi više tamo, otišao je u mjesni ured ili opštinu, da izvadi rodni list ili krštenicu za svoju djecu. Na ulazu je sreo čovjeka sa kojim je proveo djetinstvo koji radi za šalterom i koji se zvao Đuro. Pozdravio ga je po imenu. Međutim čovjek mu je odbrusio da se on ne zove Đura negoAnte. Stoga je čovjek otišao do drugog šaltera gdje mu radi druga prijateljica iz detinjstva. Kod nje je lako dobio papire, a ona mu je rekla da je jako uvrijedio njenog kolegu, jer ga je nazvao imenom Đura.
Čovjek je samo slegao ramenima, završio svoj posao i otišao iz ureda.
Bilo mu je jasno da je ozbiljna muka natjerala njegovog prijatelja iz djetinjstva dapromijeni ime. Ime Đura koje mi je uvijk djelovalo kao oda radosti, sada mi poslije ove priče ima i blagi ukus gorčine.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.