Eto, oni su zaštitnici subvencija, istih onih koje su za vrijeme decenijske vladavine pomenute stranke u Banjaluci bile misaona imenica.
Odluke o navodnom izjednačavanju subvencija su prošle godine usvajali znajući da novca u tom trenutku nije ni bilo, jer važnije je izgledati odgovorno, nego to zaista biti. A onda, muk.
Danas, kada je novi budžet pred odbornicima odavno trebao biti usvojen, od te galame ostala je samo neprijatna tišina. Ne zakazuju se ni sjednice, a cijela priča o izjednačavanju subvencija svedena je na mogući amandman, a amandmani na neizvjesnu budućnost. Tačnije da neko “iksne” odozgo.
Nisu oni krivi naravno, krivi smo mi.
Dok se roditelji snalaze kako znaju, gradski sistem stoji, a prijetnjama o poskupljenju svega trpaju nas sa svih strana. I trpaće, jer znaju da narod ćuti, a ćutanje je odgovor.
Problem nije samo u budžetu. Problem je u obrascu ponašanja.
U gradu u kojem su građani nedavno gledali snimke iz jedne od najvažnijih zdravstvenih ustanova u Republici Srpskoj koji su otvorili ozbiljna pitanja o zloupotrebama i urušavanju povjerenja u institucije, sada se više o tome i ne priča. Pamti se.
Zato nikoga ne bi trebalo da čudi što “najjača stranka” u Banjaluci odavno više ne može računati na masovniju podršku, niti će.
Kada se godinama proizvode skandali umjesto rješenja, a onda nečija rješenja pokušavaju uništiti spinovima ili predstaviti kao vlastita, građani to prepoznaju. Možda i ćute, ali su glasni tamo gdje treba. Prepoznaju građani i kada se prave kružni tokovi, pa se isti blokiraju, pa onda trijumfalno odblokiraju.
Ovo nije slučajnost, niti prolazni hir birača. Ovo je presuda nepovjerenja, kojoj ni Tajson više ne može pomoći.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.