Dragocjeni su i oni koji je dobrovoljno daju, logično. Bar bi tako trebalo da bude…
Elem, u Srpskoj se opet napravila drama, tamo gdje joj ni najmanje nije mjesto.
Naime, dobrovoljnim davaocima uskraćena je besplatna participacija, sve dok krv ne daju 7 puta. Donedavno, svako darivanje je podrazumijevalo 12 narednih mjeseci neplaćanja participacije, a 10 puta dobrovoljnog davanja krvi trajno oslobađanje ove obaveze.
Dobrovoljni davaoci su, naravno, ovu vijest dočekali kao grom iz vedra neba. Koliko zbog troška participacije, možda više zbog toga što se, kako ogorčeno poručuju, i na njima štedi.
A oni, daju krv bez pitanja kome će otići – hoće li to biti dijete, majka, otac, stranac ili komšija. Daju, jer znaju da se nesreća ne najavljuje i da krv jednog dana može zatrebati svakome.
Ne traže naknadu, ne traže medalju, ne traže zahvalnicu. Čak niu tražili ni neplaćanje participacije, što im je država sama dala. Ista ta država, koja im sada to pravo oduzima.
Traže i da ih niko ne pravi budalama. Da niko ne tvrdi kako je ovaj režim „nagrađaivanja“ dobrovoljnih davalaca bolji, od onog koji je ranije bio na snazi.
„Izmjena predstavlja dodatnu podršku dobrovoljnom davalaštvu krvi“, poručuju iz FZO, uz objašnjenje da je tako moralo, jer je ranije bilo „različitih postupanja“ i „nedoumica“.
Možda će neko reći da ovo nije ukidanje prava. I formalno je tako. Prag za trajno oslobađanje spušten je sa 10 na 7 davanja. Ali, ovdje problem nije samo u matematici. Problem je u poruci.
Jer, ranije je čovjek nakon jednog davanja, 12 mjeseci bio oslobođen plaćanja participacije. Sada toga nema. Dakle, dobrovoljni davalac koji danas da krv, ne dobija ništa. Ni sledeći, ni naredni, ni onaj tamo… Da bi ostvario trajno oslobađanje, moraće da ponovi isto još 6 puta.
Sve tok, dok mu i država i društvo stalno ponavljaju koliko je njegova humanost važna.
„Human“ je i pomenuti potez države, nema šta.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.