Kremacija je bila skromna, u Beogradu na Novom groblju u krugu uže porodice, a na njoj su govorili njegov sin Igor Miličić, na njujorškom Brodveju proslavljen kao reditelj Igor Goldin, te direktor drame Narodnog pozorišta u Beogradu Zoran S. Stefanović.
Podsjetili su na izuzetno značajnu ulogu Vladimira Miličića u srpskoj nauci o književnosti, a studiju “Puni model srpske dvosložne metrike” Stefanović opisuje kao fundamentalnu u ovoj oblasti.
Moj ujak je kao mladić koji se nije slagao sa komunističkim režimom u bivšoj SFRJ, otišao u Pariz, gde je na Sorboni studirao veronauku i ruski jezik. Družeći se sa Desimirom Tošićem i Miloradom Gajićem, postavio je temelje buduće Demokratske stranke.
Poslije studija otišao je prvo u Čikago, pa potom u Belingham, na sjeverozapadnoj obali Amerike. Kao mladić učestvovao je u radu američke Demokratske stranke, gdje je sarađivao sa kasnjim predsjednikom Džonom Bajdenom. Inovativan, kreativan, pisao je poeziju, učestvovao u prvom talasu kompjuterizacije u SAD, postavljanju prvog interneta na svijetu koji je povezivao samo značajne tamošnje univerzitete, pa i WWU, gdje je Vladimir Miličić predavao u početku ruski jezik.
Sa Noamom Čomskim učestvovao je u postavljanju teorije generativne gramatike, kao i u pionirskimkompjuterskim analizama poezije. Smatrao je da je Srpki jezik najmoderniji u savremenom svijetu, da ga je Vuk Karadžić genijalno postavio, omogućivši da za trideset slova azbuke odgovara 30 brojeva.
Zato mi čitamo kao što pišemo, nemamo dupla slova i nepotrebne oznake u svom jeziku, a to omogućava posebno jednostavnu analizu poezije. Srpski pjesnici su to intuitivno maksimalno koristili usvojoj poeziji, stvarajući vrhunska djela, da bi im “zapadnoevropski” književno naučni krem zamjerao kako ne znaju dobro da pišu.
Sam Vuk Karadžić je pod pritiskom njemačkih naučnika morao da revidira neke svoje stavove, koji su po Miličiću bili apsolutno ispravni. Miličić je doživio sve moguće počasti na svom univerzitetu u Belinghamu sa kog je otišao u penziju. Drugi profesori su napravili posebnu knjigu u njegovu čast, napravio je niz izuzetnih simpozijuma, povezivao ljude u svom elektronskom magazinu “Kritika etc” kog je radio sa Duškom Puvačićem.
Ispričao mi je jednom prilikom kako je njegov student na ruskoj katedri u jednom kratkom periodu bio aktuelni ruski predsjednik Vladimir Putin. Njegova supruga Milena Miličić je bila zapaćen pjesnik, a sin Igor zvezda njujorške off Brodvej scene.
Kada je otišao u penziju, kupio je kuću u Arizoni, gdje je aktivno igrao tenis, sve dok nije polomio kuk. Tada je počeo aktivno da piše i konačno dovršio svoju kapitalnu studiju, izabrao eseje koji su takođe štampani, kao i zbirku svoje sabrane poezije i digitalne art fotografije kojom se bavio. Zadnjih deset godina bio sam sa njim svakodnevno u kontaktu preko skajpa ili preko vibera, pomagao mu oko njegovih knjiga koje je pisao.
Bio je nestvaran erudita, okružen hiljadama knjiga iz raznih oblasti. Prije tri godine mi je rekao daželi da dođe u Srbiju da umre. Tada je još bio dosta bistrog uma, pa smo svi najbliži, pogotovo Igor i moja majka Dušanka odlučili da mu udovoljimo.
Stigao je na beogradski aerodrom u pratnji Bose žene koja ga je pazila zadnjih godina i Igora, poslije tolikih godina sam je hodao držeći se za guralicu. U Srbiji je zaista uživao, sa Bosom u Lazarevcu,stalno je želio da putuje i da gleda ljepote predjela Srbije.
Uveče bi mu Bosa sa Jutjuba puštala kudove koji su igrali naša kola. Konačno se smirio i srećan umro u Srbiji, oduzevši život koji je želio. Njegovo djelo će tek biti analizirano, a prava priznanja tek mu slijede. Slava mu…
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.