I, zašto da tako ne pomisle? Poslije Svena Alkalaja i Bisere Turković teško je zamisliti da može postojati neko gori. Naočit gospodin, bivši sportista i disident iz SDA, koji je Bakira Izetbegovića ’ladno otpilio, na početku svog mandata djelovao je kao urban lik, neopterećen nacionalizmom i spreman na razne kompromise.
Još kada je novopečeni ministar spoljnih poslova BiH došao u Aleksandrovac da uživo gleda Igokeu u društvu Milorada Dodika, ko ne bi povjerovao u to da Srbe i Bošnjake, a bogami i Hrvate, ne čekaju neki bolji i relaksiraniji dani.
Ali, avaj! Novi ministar malo je vremena provodio u pokušaju obnavljanja starih mostova prijateljstva i izgradnji novih.
Umjesto toga, Konaković je većinu svog ministarskog mandata potrošio u svađi na društvenim mrežama sa Dodikom, Željkom Cvijanović i ostalim funkcionerima Republike Srpske, borio se sa Fahrom Radončićem dokazujući da nema veze sa Titom i Dinom, tvitujući i fejsbučući do besvijesti.
Znali su tu da ulete i neki baloni, flamingosi na naduvavanje (?) kao i razne druge kerefeke nedostojne funkcije koja je Konakoviću povjerena.
Posljednja šega u režiji ministra spoljnih poslova BiH jeste njegova najava da će povući diplomatsko osoblje BiH iz ambasade u Beogradu zbog ponašanja vlasti u Srbiji prilikom sahrane generala Ratka Mladića.
Baš originalno, ako izuzmemo to da spoljnu politiku vodi tročlano Predsjedništvo BiH, koje takvu odluku, iz poznatih razloga, nikad neće jednoglasno donijeti.
Mislili smo da su Sven Alkalaj i Bisera Turković nenadmašni „biseri“ u blamiranju spoljne politike BiH i da od njih nije moguće gore. Dino je pokazao da smo čak i tu debelo pogriješili.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.