Ko zna na koliko načina je opjevana i koliko značenja ima jedna od njih plovidba morem. More ~ ogromno, mirno i valovito, bezobalno i obalno, gorko. Ta slika rasplamsa misao o zajedničkoj plovidbi našoj u struji života, na brodu koji se četiri godine odupirao šturini života, ploveći vizijom kormilara.
Ja, ubrzo, zastajem u mirnom priobalju da sačekam nova, razdragana lica. Vi, koji odlazite, uzimate druga jedra i osluškujte jake vjetrove koji će vas odvesti do čvrstih obala u sebi. Moj kapetane, plovidba strašna prođe. Prebrodili smo bure sve, kliktao je jedan pjesnik na dalekim dokovima, kada je njegov život ulazio u nepoznate struje. Sada vi, mladi kormilari, sa ponosom, i divljenjem posmatrate vode života kojim plovite, i svoj čun oslobađate ponekog tereta iz minulih dana. Brodite što duže zaneseni praskozorjima, samo to i ništa više.
Nejake sam vam alatke u ruke dala da se nosite sa Scilama i Haribdama života. One ljušture od činjenica, etikete tuđih misli, raznijeće se u prvom jačem udaru oluje, doduše, mogu i pomoći da savladate prvu neman, ali za sljedeću treba jači harpun, moderniji kompas i čvršće srce. Čvrsto, toliko čvrsto kao stijena na kojoj je okovan vatrodavac. Čime se boriti kad ostanete bez smjera i kompasa, a mora se dalje, mogu samo reći – vatricom koja je upaljena u duši prije svih oluja, a upalio ju je neko ko je volio, volio i preko neba, kao Brankov djeda Rade u noćima sljezove boje.
Kad budeš odveć daleko od obala i pristaništa i kada se u tebi budu ukrštali strašniji vjetrovi od sjevernih i kad na palubi sigurnosti vidiš saputnika ogromnih krila, klonulog i smiješnog, sjeti se: doživio je isto. Neki su vjetrovi omeli albatrosu let. Nastavi da ploviš, ne zatvarajući svijet u kavez daleko od sebe.
Stranac je pogriješio, vi ste mi objasnili, zatvorivši srce u okove beznadežnog, ne prepoznajući dušu, jednu jedinu, najnajniju, uz koju može svaki korak biti korak sreći. Ravnodušnost je svirepost gora od razbojništva i pljačkaštva. Jozefu smo sudili, osjećajući pod nepcem da i naše unutrašnje dozrijevanje traži proces. I onda nam je Desa pomoću dva malena prijedloga, o i za, gramatičke licencije, otkrivala arhipelage dobra kad manjka blagorazumevanja i pomilovanja.
A, ti, ipak, ne lomi, ne kidaj, odlutaj da ne bi ispunjavao tuđe želje i svoju savjest zarobio u novčaniku onog kome je srce komadić sala.
Zastaćeš u nekoj luci, i pomislićeš da si izvan kolosijeka jer daruješ srce kao jabuku bez straha da je raskomadaju i bace, zato što jače boli beznjenica. Ljubav je rijetko blago u ovom svijetu mržnje, Ričard je znao i još je traži preko zvjezdanog praga. Sagradićeš i dom, zasaditi vinograd i uz zalaske ispijati slasti života bez bojazni od nikad više. Ne slijeće često na Paladin kip mračna ptica.
Četiri proljeća su svojim sjajem snažila i milovala vaša mlada lica; na velikim oknima škole ostaju osmijesi, ljutnje, praštanja i poneka suza. Najljepše slovo ljubavi je nicalo iz slučajnog pogleda ili okreta. U Jovinoj 13 i dalje se tka pletisanka, od jave i od sna, tka se zlatnim Jefimijinim nitima. Biće vidljiva kad ti zvijezde osvijetle put, a dan koji se odroni od tebe bude takav da poželiš da se opet sastaneš kao s prijateljem i bez stida ga pokažeš vasioni.
Penjem se stepenicama do nevelike luke smisla,
još malo dana ostaje da ih dijelimo, i ja
sve više mislim o vašoj plovidbi. Priča i
pričanja ima more, u sjećanju će ostati samo rajevice.
Mojim maturantima,
Slavica Malić, profesorica
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.