U nekim prethodnim izbornim ciklusima, po pravilu, najzanimljiviji predizborni dueli vođeni su između kandidata za dvije najvažnije inokosne funkcije, predsjednika Republike i srpskog člana Predsjedništva BiH.
U ovoj kampanji, da li zbog karaktera samih kandidata ili nečeg drugog, pretendenti na fotelje predsjednika RS i člana Predsjedništva BiH kao da su završili „bečke škole“, pa duele vode u rukavicama.
Savo Minić i Branko Blanuša s jedne, kao i Željka Cvijanović, Marinko Božović i Nebojša Vukanović na drugoj strani, do sada nisu prešli „crvene linije“ pristojnosti, svoje protivkandidate ne tuku „ispod pojasa“, nema ličnih uvreda i podmetanja.
A onda, potpuno nenadano, u očuvanje tradicije i predizbornog folklora u Srpskoj uskočili su lideri SNSD i PSS, Milorad Dodik i Draško Stanivuković.
Iako nisu kandidati ni za jednu od pomenutih najvažnijih inokosnih funkcija, Dodik i Stanivuković samopromovisali su se kao budući predsjednici Vlade Republike Srpske. U odsustvu žešćih verbalnih napada i okršaja između kandidata za predsjednika Republike i srpskog člana Predsjedništva BiH, kandidati za premijera žestoko su se „pofajtali“ već u prvoj rundi.
Ko je s kim postizao tajne dogovore, ko je „mali“, a ko „stari“, ko je došao na vlast na tenku, a kome se ništa ne može vjerovati, djelić je repertoara koji su nam samo u par dana ponudili kandidati za premijera.
Izbor predsjednika vlade ne nalazi se, makar direktno, u rukama glasača na izborima i uvijek je uslovljen postizbornim koalicijama, stranačkim dogovorima, a zatim i snagom političkih partija. To savršeno znaju i kandidati za premijera. Ali, koga je briga? Važno je da „pršti“.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.