Tada sam bio osumnjičen za isto krivično djelo, a moj telefon je oduzet bez ikakvog stvarnog osnova.
Pozvan sam na informativni razgovor tokom kojeg sam zaradio status osumnjičenog, nakon što sam odbio otkriti ko mi je bio izvor.
Šta mi je sistem želio poručiti, jasno je, ali nakon svega osjetio sam još veću odlučnost da nastavim rad. U onom kritičnom periodu emocije su se preklapale – od ogromne podrške kolega, prijatelja i potpuno nepoznatih ljudi, do političkog pritiska i uplitanja tadašnjeg predsjednika Milorada Dodika u slučaj.
Sada vidim sličnu situaciju kod Nataše, pojedinci koriste poluge sistema da uplaše novinarku i njenu porodicu, ali ni ona, ni njeni bližnji nisu popustili, niti će. Naprotiv, vjerujem da će Nataša sada još odlučnije ići putem koji je odavno zacrtala.
Ove metode jasno pokazuju koliko moćni ljudi mogu zloupotrijebiti institucije za vlastitu korist, ali istovremeno jačaju našu odlučnost da istrajemo.
I tada i sada, cilj nije bio istina niti zakon, cilj je zastrašivanje, koje, paradoksalno, samo povećava volju za radom novinara.
Zastrašivanje se događa iza zatvorenih vrata, ali nas ono ne može zaustaviti.
Slučaj Nataše i moj slučaj povezuju se kroz isti obrazac, zloupotreba moći i neosnovane optužbe, ali istovremeno pokazuju i otpornost novinara.
Na kraju, ostaje jasna poruka, institucije se mogu zloupotrijebiti, ali naš rad i posvećenost istini ne može se slomiti.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.