Miloš Crnjanski je u svom spisu o Svetom Savi jasno pokazao koliko je veliki Rastko Nemanjić kao ovozemaljski kraljević, a još veći Sveti Sava kao pravoslavna mitska ličnost. Kontroverze oko njegove androgine sudbine u mladosti, zbog čega se zamonašio, još uvijek nisu precizno rastumačene,no to je slučaj i sa drugim našim velikim svecem Nikolom Teslom.
Mitovi o Svetom Savi su toliko zanimljivi da je čudesno da do sada niko o njima nije snimio seriju u Srbiji. Idoli pjevaju “svetosavska blaga ruka kaže put”. Zar im ne treba vjerovati? Evo šta je sve zapisano o mitskom Svetom Savi. Vjerovalo se da je sv. Sava živ, kao što su živi Arhanđeo Mihailo i sv. Ilija. Narod mu pripisuje neka starozavjetna predanja (Avramovu žrtvu, Mojsijev štap i dr.), zatim stara crkvena i apokrifnapredanja i legende. Od atributa imao je magičnu štaku i verige, jedino on uz sv. Petra i sv. Hrisogona. Vjerovalo se da je Sava učestvovao u stvaranju svijeta i njegovoj obnovi. On je putujuće božanstvo, putuje po srpskim zemljama, zavodi red i blagostanje, uči narod kako da ore, kopa, kresanjem ognjila kako da dobije vatru, žene uči da kuvaju, mijese hljeb, tkaju, pletu, prave sir i kiselo mlijeko, kovače da kuju vruće gvožđe, zatim kako se sadi loza, kako se dobija vino, itd.
Sve te njegove uloge upućuju na postavku da se može porediti sa staroslovenskim božanstvomDažbogom. Po jednoj narodnoj pjesmi, kada su sveci dijelili uloge, sv. Sava je uzeo led i mraz. Po legendama sličnim pričama o Isusu, Orizisu, Mitri, on je oduzeo đavolu Sunce, povratio slijepom vid, oživljavao mrtve, bolesnicima vraćao zdravlje, okamenio čobanina sa ovcama, pretvorio skorup u kamenje a svoje hrtove u vukove, razgovarao sa životinjama, proklinjao svakoga ko bi mu prkosio, a kletve bi mu se ispunjavale.
Blagosiljao je milosrđe i pijetla, koji mu je služio kao časovnik.
Magijskim dodirom njegove štake potekla bi voda iz kamena, pretvarao je ljude u životinje, pomagao porodiljama da se lako porode, otvarao zaključana vrata, presušivao vode, spasavao ljude od đavolove vlasti, pokretao planine, gradove pretvarao u jezera, stvorio medvjeda, vuka, vjevericu, itd. Pred njim bježe đavoli, žabe prestaju da krekeću. Kao zaštitnik vukova, on je vučje božanstvo. Na svoj dan Sava se popne na krušku, pozove sve vukove, nahrani ih i odredi čije torove ima da posjećuju za godinu dana. Po narodnom predanju, jednom je sv. Sava došao u neku mračnu zemlju punu miševa koji su nanosili pustoš.
Onda Sava stvori mačku od svoje rukavice i ona podavi sve miševe. Mračna zemlja je donji ili drugi svijet, a miševi su sjenoviti, u njih su ušle duše pokojnika. Po predanju, Savino tijelo nije moglo da izgori na Vračaru, kod Beograda, na običnoj vatri. Onda je naložena vatra od vinove suhe loze imaslinova granja te je tako sagorjelo. Dok mu je tijelo gorjelo, dogodilo se pomračenje Sunca. Kada je ljudima bila potrebna Savina pomoć u nevoljama, pozivali su ga sa vrhova brda. Po vjerovanjima, sv. Savapredvodi gradonosne oblake. Kada naiđu, glasno se govorilo: „Sveti Savo, svoja goveda vrati iz našeg sela.” Za dan sv. Save posti se sedam ili petnaest dana ne jede se meso četvoronožnih životinja, da ne bi vuci klali stoku. Za vrijeme posta ne vade se noževi iz nožnica, ni britve iz korica, grebeni i makaze su sklopljeni, ne upotrebljavaju se vretena i motovila, da se vuci ne motaju oko torova. Ako zagrmi na dan sv. Save, ovda će, po vjerovanju, nastati veliki događaji u zemlji: „Grom zagrme na sv. Savu, grom zagrme kad mu vrijeme nije.” Ima priličan broj izvora koji imaju nazive po sv. Savi i oni su, po vjerovanju, ljekoviti; neke od njih je sv. Sava otvorio dodirom svoje štake o kamen. On je u hercegovačkom predjelu Podveležju štakom presušio mnoge izvore i rijeke.
Neka mjesta prozvana su po njemu, jer se na njima odmarao: Počivala sv. Save, Stolica sv. Save, Trpeza sv. Save, Lakat sv. Save, itd.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.