Fenomen, poznat kao zamor od empatije dovodi do toga da se izgubi sposobnost da se sauosjeća, reaguje i pomogne onima kojima je to potrebno.
Bred Bušman, psiholog sa Državnog univerziteta Ohajo u SAD, sproveo je eksperimente koji ilustruju kako nasilje u digitalnim medijskim formatima kao što su video-igrice i filmovi, može da smanji osjetljivost ljudi na patnju ili nasilje u stvarnom životu.
U jednoj studiji, 320 učenika je igralo nasilnu ili nenasilnu video-igricu 20 minuta. Poslije igranja, učesnici su dobili instrukcije da odgovore na upitnik, ali su za to vrijeme čuli kako je izbila tuča napolju u hodniku.
– U stvari, to je bio snimak tuče profesionalnih glumaca, a jedan naš asistent je ispred prostorije šutnuo kantu za smeće i počeo da stenje – objašnjava Busšman.
Zatim su izmjerili koliko je vremena bilo potrebno učenicima da pomognu čovjeku koji stenje. Onima koji su igrali nenasilnu igru, u prosjeku je trebalo 16 sekundi, a onima koji su igrali nasilnu igru 73 sekunde.
Štaviše, kaže Bušman, oni koji su igrali nasilnu video-igru prijavili su da je tuča manje ozbiljna od onih koji su igrali nenasilnu, prenosi N1.
– Posljedica gledanja nasilnih slika je ta da otupite i mislite da nasilje i nije nešto tako strašno. Posljedice u stvarnom svijetu su da je manje vjerovatno da ćete pomoći nekome ko je žrtva nasilja – rekao je Bušman.
Prema Bušmanu, osnovni psihološki mehanizam iza umora od suosjećanja je desenzibilizacija.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu