Vjerovalo se da njegove mošti donose iscjeljenje: Evo zašto se na dan Svetog Luke NE RADE TEŠKI POSLOVI i zašto domaćice pripremaju posnu trpezu

Ko je bio Sveti Luka

Sveti apostol i jevanđelist Luka jedna je od najznačajnijih ličnosti u hrišćanskoj tradiciji.

Rođen u Antiohiji, bio je Grk po porijeklu, po zanimanju ljekar, ali i umjetnik i prvi ikonopisac. Svoje životno poslanje posvetio je propovijedanju vjere i pomaganju ljudima.

Njegov praznik, poznat kao Lučindan, simbolizuje svjetlost, iscjeljenje i stvaralačku snagu. Iako nije obavezno posna slava, mnoge porodice tog dana pripremaju posna jela — u znak smirenosti i poštovanja prema svecu koji je živio jednostavno i služio drugima.

U slavskom obredu obavezni su slavski kolač, žito i svijeća, dok posna trpeza čuva duhovni sklad i tradiciju.

Narodna vjerovanja

Prenos moštiju Svetog Luke u Smederevo 1453. godine smatra se jednim od najuzvišenijih trenutaka u istoriji srpskog naroda.

U vrijeme kada je Carigrad pao pod tursku vlast, despot Đurađ Branković potražio je utjehu i zaštitu u svetinji — moštima apostola Luke, prvog ikonopisca i ljekara. Vjerovalo se da mošti donose iscjeljenje i blagoslov narodu i državi.

U narodu se kaže: „Sveti Luka – snijeg do kuka“, jer ovaj dan označava deobu jeseni i zime i najavljuje prvi snijeg.

Zanimljivi narodni običaji

Na Lučindan su domaćini vezivali vrpce oko tora kako bi zaštitili ovce od vukova.

Održavane su i takozvane ovnovske svadbe — običaj u kojem su ovnove razdvajali od ovaca nekoliko sedmica prije praznika, a zatim ih na Lučindan ponovo spajali uz gozbu i veselje.

Djevojčice su tradicionalno jahale ovnove prije puštanja u tor, kako bi u narednoj godini bilo više ženskih jaganjaca.

Lučindan kao zaprešni i esnafski dan

Lučindan je u narodu poznat i kao zaprešni dan, kada se ne obavljaju teški poslovi, jer se vjeruje da rad tog dana donosi nesreću.

Praznik je istovremeno porodična slava, zavjetina u selima i esnafska slava zanatlija — posebno kasapa, ćevabdžija i kobasičara.