Iako ne postoji crkveno pravilo koje propisuje tačan datum i način kako se ona uklanja iz doma poslije Božića, u narodu se strogo poštuje običaj da se božićna pšenica nikada ne baca.
Najčešći i najrasprostranjeniji običaj jeste da se božićna pšenica iznese napolje i potom daje pticama ili domaćim životinjama. Time se, prema narodnom vjerovanju, blagoslov simbolično vraća prirodi i živim bićima, jer pšenica predstavlja život, rodnost i obilje. U pojedinim dijelovima Srbije pšenica se prosipa po bašti, njivi ili saksiji sa cvijećem uz molitvu za plodnu i berićetnu godinu.
U nekim domovima pšenica se ne sklanja odmah poslije Božića, već se čuva još nekoliko dana, do završetka prazničnog ciklusa, najčešće do Malog Božića (14. januara) ili Bogojavljenja (19. januara). I tada se, po istom običaju, iznosi u prirodu – nikada se ne baca u smeće, niti se nepažljivo uklanja iz kuće, piše Žena Blic.
Suština ovog običaja nije u formi, već u poštovanju simbola. Naime, božićna pšenica podsjeća na Hristovo rođenje, novi početak i vaskrsenje života, zbog čega se i nakon praznika sa njom postupa dostojanstveno i s posebnom pažnjom.
Upravo zato se u narodu prenosi jednostavno pravilo – ono što je raslo za radost Božića vraća se zemlji ili životinjama, uz zahvalnost i veru u novu godinu pred nama.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.