Magazin

ČUVANJE STARIH STVARI Psihologija otkriva emotivni razlog koji mnogi ne vide

Gotovo svaka porodica ima bar jednu takvu priču. Stara stolica koja se klima već godinama, radio koji ponekad radi, a ponekad ne, sat koji stoji u fioci „dok se ne popravi“ ili alat koji je odavno trebalo zamijeniti novim. Dok ostali članovi porodice predlažu da se predmet jednostavno baci i kupi novi, otac obično ima drugačiji plan.

ČUVANJE STARIH STVARI Psihologija otkriva emotivni razlog koji mnogi ne vide
FOTO: ŽELJKA KNEŽEVIĆ/RINGIER

„Može to još da posluži.“

Ta rečenica često izaziva osmijeh, ali psiholozi smatraju da iza nje postoji mnogo više od obične štedljivosti.

Na prvi pogled može djelovati kao tvrdoglavost ili nespremnost da se troši novac. Međutim, stručnjaci ističu da muškarci, a posebno očevi, često razvijaju poseban odnos prema predmetima koje popravljaju, jer oni za njih predstavljaju mnogo više od svoje praktične funkcije.

Popravka kao način da se sačuva dio porodične priče

Mnogi predmeti koje očevi odbijaju da bace povezani su sa važnim uspomenama. To može biti komad namještaja koji je napravio djed, alat koji ih prati decenijama ili predmet koji podsjeća na određeni period života.

Za njih popravka nije samo tehnički zadatak. Ona predstavlja pokušaj da se sačuva kontinuitet između prošlosti i sadašnjosti.

Psiholozi objašnjavaju da ljudi često projektuju emocije na predmete. Što je predmet duže prisutan u životu porodice, veća je vjerovatnoća da postane simbol zajedničkih iskustava, uspomena i važnih trenutaka.

Za mnoge muškarce popravljanje ima dublje značenje

Generacije današnjih očeva odrastale su u vrijeme kada se stvari nisu mijenjale čim se pokvare. Popravka je bila prirodan dio svakodnevice, a sposobnost da nešto poprave često je predstavljala izvor ponosa i osjećaja korisnosti.

Kada popravljaju predmet, oni ne popravljaju samo stvar. Oni potvrđuju svoju sposobnost da riješe problem, zaštite porodicu i produže vijek nečemu što ima vrijednost.

U svijetu u kojem se sve brže mijenja i zamjenjuje novim, upravo ta mogućnost da nešto spasu od odbacivanja može donositi osjećaj svrhe i kontrole.

Predmeti postaju čuvari uspomena

Postoji razlog zbog kojeg stara lampa, sto ili radio ponekad imaju veću vrijednost od mnogo skupljih novih stvari.

Njihova vrijednost nije materijalna.

Svaka ogrebotina, svaki trag korištenja i svaka improvizovana popravka podsjećaju na ljude, događaje i godine koje su prošle. Kada otac popravlja takav predmet, on često pokušava da sačuva i priču koja ide uz njega.

Zbog toga mnogi teško prihvataju ideju da se nešto jednostavno baci.

Nije riječ o škrtosti

Iako porodica često misli da je razlog finansijske prirode, psiholozi navode da novac uglavnom nije glavni motiv.

Kod mnogih ljudi popravljanje predstavlja emocionalni proces. Ono stvara osjećaj povezanosti sa prošlošću, potvrđuje lične vrijednosti i pruža zadovoljstvo koje kupovina novog predmeta ne može da zamijeni.

Pročitajte još

Možda upravo zato mnogi očevi satima popravljaju stvari koje bi mogli da zamijene za nekoliko minuta.

Jer ponekad predmet koji pokušavaju da spasu nije samo predmet.

To je uspomena na nekog ko više nije tu, podsjetnik na godine kada su djeca bila mala ili tihi dokaz da neke stvari ipak ne moraju odmah da budu zamijenjene čim pokažu prve znakove trošenja.

A možda je baš zato ona čuvena fioka puna šrafova, kablova i dijelova mnogo više od obične gomile starih stvari. Za mnoge očeve ona predstavlja malu arhivu porodičnih uspomena koje još nisu spremni da puste, piše Telegraf.

BONUS VIDEO: