Nije koristila nikakve aplikacije, algoritme ni senzore samo olovku, papir i iskrenost prema sebi. I upravo ta jednostavna navika, kaže, bila je prekretnica.
Ovako je mjerila svoje raspoloženje
Svaki dan Julija bi u svoj dnevnik dodala mali zeleni krug ako je bio dobar dan, veći ako je bio sjajan, a ogroman ako je bio onaj rijetki dan bez ijedne zamjerke. Nije to bio naučni eksperiment, već lični ritual koji ju je naučio da vidi sebe bez filtera.
Sam čin zapisivanja misli pomjera tvoje emocije iz onog sirovog dijela mozga u racionalni, kaže profesor sa Harvarda i istraživač sreće Artur C. Bruks.
– Tada možeš da razumiješ šta osjećaš, umjesto da samo reaguješ.
Julija kaže da joj je to pomoglo da prepozna obrasce – da je najsrećnija kad spava dovoljno, manje pije, vježba, viđa ljude i nekome učini nešto lijepo. I da su dani u kojima je dopuštala sebi da osjeća “loše” emocije zapravo bili oni koji su je najviše naučili o sebi.
Sreća ne znači mir – znači smisao
Bruks objašnjava da sreća ima tri glavna “sastojka”: uživanje, zadovoljstvo i smisao. Prava sreća, kaže, najčešće dolazi poslije borbe.Julia se toga uvjerila kada je promijenila posao, trčala maraton, usvojila mače i udala se – svi ti događaji bili su stresni, ali su joj donijeli najveću euforiju.
– Shvatila sam da komfor ne donosi radost. Ponekad je najvažniji dio “sreće” upravo onaj kad se suočiš sa nečim novim i teškim, piše ona.
Zakazani trenuci prijateljstva
Julija je u jednom trenutku shvatila da je pravi luksuz – imati vrijeme za ljude. Počela je da organizuje druženja kao sastanke u kalendaru: hor, trčanje, teretana.
– Na taj način sam uvijek imala sigurnu dozu ljudske topline, bez klasičnog stresa dogovaranja.
Profesor Bruks kaže da mnogi uspješni ljudi tvrde da “nemaju vremena za prijatelje”, a da je to najskuplja greška koju mogu da naprave. Prijatelji su tu i da loše raspoloženje poprave ili makar pruže podršku, a to opet utiče pozitivno na nas.
“Kad sam naučila da priznam bijes, sve se promijenilo”
Julija priznaje da je bila hronični “people pleaser” – osoba koja ćuti, trpi i smješka se. A onda je počela da bilježi svaki put kad se naljuti.
– Kada sam prepoznala šta me nervira, prestala sam da sumnjam u sebe. Naučila sam da nije sve što izaziva ljutnju loše, to je samo signal da nešto treba promijeniti, objašnjava.
“Instagram sam izbrisala – i odmah osjetila olakšanje”
Jedne večeri, poslije beskrajnog skrolovanja, Julia je odlučila da obriše Instagram. Kasnije je kupila i uređaj koji blokira internet dok spava. Nije bilo instant čuda, ali se moje raspoloženje popravilo brže nego poslije bilo koje druge navike, kaže ona.
Bez tuđih slika sa odmora i “savršeno srećnih života”, shvatila je koliko je važno da prepozna sopstvenu perspektivu. Profesor Bruks kaže da to nije iznenađenje: Kad vrijeme provodimo na telefonima, ne ostavljamo prostor da razmišljamo o najvažnijem; o smislu života i onome zbog čega smo ovdje.
Iako je Julija uspjela da izgradi život po svojoj mjeri, priznaje da joj fali jedno – nada. Kaže da je često pesimistična, naročito kad čita vijesti. Naučila sam da sreća može da se “istrenira”. Ali nada… to ne ide tako lako. Za nju su potrebni ljudi, veze, povjerenje, zaključuje.
Bruks dodaje da su najotporniji oni koji, uprkos svemu, održavaju odnose – sa voljenima, sa sobom i, ako vjeruju, s Bogom.
Sreća nije u tome da nam sve ide glatko, nego da znamo zašto radimo to što radimo. Julika kaže da će i dalje crtati male tačke svakog dana. Neke zelene, neke narandžaste, možda i crvene. Ali sada zna – svaka od njih je dokaz da je živa, svjesna i prisutna u sopstvenom životu, piše Ona.rs.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.