Živio je na prelazu iz 4. u 5. vijek. Poznat je po tome što je hrabro širio hrišćanstvo u neznabožačkoj Gazi i pomagao siromašnima. Vjeruje se da je iscjelitelj i da donosi mir.
Ovaj veliki arhipastir rodio se u Solunu, a svoju mladost do dvadeset pete godine proveo je u rodnom gradu da bi potom napustio roditeljski dom i otišao u Misirsku pustinju. Pod rukovodstvom duhovnika mladi Porfirije se tu zamonašio i proveo pet godina.
Onda je posjetio Svetu zemlju sa svojim vernim drugom, inokom Markom. Blizu Jerusalima podvizavao se u nekoj pešteri pet godina, ali tada su mu noge oslabile, pa nije mogao da hoda. Ipak, puzeći na koljenima, on je stalno posećivao službe Božije. Jedne noći u viziji javio mu se sam Gospod i iscijelio mu noge, pa je potpuno ozdravio.
Izabran je za episkopa u Gazi, a poživio je dovoljno dugo da vidi cijeli grad obraćen u hrišćansku vjer. Ipak, to tek poslije mnogih svojih napora, stradanja i suznih molitava Bogu.
Iako ne postoje strogo propisani narodni običaji kao kod nekih starijih svetaca, vjernici ovaj dan provode u odlasku na liturgiju, čitanju molitvi Svetom Porfiriju, paljenju svijeća za zdravlje i duhovni mir i tihom i sabranom porodičnom okupljanju.
Mnogi vjeruju da se Svetom Porfiriju posebno mole oni koji traže utehu, razrješenje porodičnih problema ili duhovnu snagu u teškim trenucima. Njegove riječi i danas se rado citiraju, a poruka koju je ostavio ostaje jednostavna i snažna – ljubav prema Bogu i bližnjima mijenja čovjeka iznutra, prenosi Telegraf.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.