Njima se prije deset godina pridružio i otac Dragoljub, kome srce nije moglo više da izdrži. Ostala je samo majka Nada, sa uspomenama na njene najmilije i bolom koji je, kako kaže, iz dana u dan sve veći.
U porodičnoj kući majka Nada je napravila mali muzej i u njemu su svi vrijedni predmeti i fotografije Milića. Ona svakog dana zagleda fotografije, trofeje, stvari i odlikovanja svojih sinova.
Na kraljevačkom groblju leže trojica braće Milića
Blizanci Srđan i Boban su aprila 1999. godine poginuli kao pripadnici Vojske Jugoslavije braneći Kosovo i Prištinu u kojoj su živjeli. Obojica su poginula za samo deset dana. Najprije je poginuo Srđan. Sa vozačem i još tri vojnika krenuo je vozilom na zadatak. Stotinak metara od mjesta polaska njihovo vozilo je naišlo na minu. Sva tri vojnika su poginula na licu mjesta, Srđan je, teško ranjen, prebačen u bolnicu u Mitrovicu, a potom na VMA. Sve vrijeme je održavan na aparatima, ali je preminuo 4. aprila 1999. godine.
– Boban i suprug Dragoljub su sve vrijeme bili u Beogradu pored Srđana. Dragoljub je kada je Srđan preminuo, pozvao telefonom stan naših rođaka, kod kojih su spavali i samo pitao šta radi Boban. Rođaka je pogledala kroz otvorena vrata i vidjela Bobana kako sedi na krevetu i plače. On je osjetio smrt svog brata blizanca i prije nego što su mu saopštili – ispričala je majka Nada prije sedam godina u intervjuu za Blic.
Samo tri dana nakon što je u Prištini sahranjen Srđan Miliće je zadesila nova tragedija. Na ratnom zadatku poginuo je i Boban.
– Sjećam se kao danas kada mi je Boban rekao odlazeći u jedinicu: “Majko, ako ideš na grob, zapali i za mene svijeću.” On je u stvari htio da kaže da umjesto njega to uradim, a ispalo je kao da treba i za njega da je zapalim – rekla je ona tom prilikom.
Boban se nalazio u oklopnom vozilu sa još sedmoricom vojnika. Dvije rakete na toplotno navođenje pogodile su vozilo i pretvorile ga u pepeo.
Poslije bombardovanja Dragoljub, Nada i njihov najstariji sin Goran krenuli su u Kraljevo, gdje su imali kuću. Ali tuga za Srđanom i Bobanom je bila tolika da Goran to nije izdržao.
Srce mu je prepuklo od tuge za braćom. Sahranjen je u grobnici pored braće. Prije sedam godine ista sudbina je zadesila i oca Dragoljuba.
– Zašto su me ostavili samu? Danju i nekako izdržim, ali kada padne noć, plačem, prisjećam se, počinje da mi bude teško, imam košmare. Ali nekada imam i lijepe snove. Pričam sa sinovima kao da su tu. Nažalost, njihova pogibija je bila uzaludna jer je rodna gruda izgubljena, a oni su dali živote za nju – rekla je Nada, tog aprila 2014. godine.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu