Nedavno dobih monografiju „Umoran od dodira, Uglješa Kojadinović život i djelo“ Branke Sančanin. Kakav poduhvat, kakvo izdanje!
Konačno je kako treba jedan zavičaj, zahvaljujući trudu te predane bibliotekarke Narodne biblioteke „Srbac“, uzvratio kako treba svom velikom čedu. Povodom 40 godina od Uglješinog odlaska sa umjetničke i životne scene autorka se upustila u emotivnu istraživačku avanturu ponudivši kao rezultat antologiju (447 stranica sa 270 fotografija i dokumenata) koja zaslužuje iskreno poštovanje.
Nije lako naći prave riječi da se opiše velikan glumišta kakav je bio Uglješa Kojadinović (1936-1982), a da pri tom niste imali lični kontakt. To kažem jer sam bio privilegovan da uživo i u ono doba budem svjedok Uglješine umjetnosti, pa razumijem obaveze i odgovornosti sa kojima se gospođa Sančanin suočila u svom višegodišnjem doznavanju.
Umjetnost glume jeste vrsta čuda. Oduvijek se zasniva na igranju nekoga ko zapravo nisi, a ne nekoga ko privatno jesi. To je gospodin Kojadinović demonstrirao na nezaboravan način u svakoj ulozi koju je preuzeo tokom svoje prekratke karijere. Takvog su ga obični gledaoci voljeli, a struka poštovala, bez obzira što u teatru nikad nije dobio zadatak prema daru i talentu, već uglavnom neke sporedne uloge. Zato je i napustio pozorište, pa pravu potvrdu svoje vrijednosti našao na malom i velikom ekranu. Ipak je uspio da za svojih četrdeset šest zemaljskih godina ostavi za sobom brojne antologijske uloge i svjedočanstva o Žoržu, Podgorskom, Dektivi, Profešuru, gazda Andriji Zerekoviću, Bariši Šurcu, Horaciju i, naravno, Davidu Štrpcu…
Priča o životu takvog čovjeka je „Ni vesela ni tužna, o seljačkom sinu, plemićki odgojenom u princa glume koji je, preobrazivši se u tragičkog Vilin-kralja svoje muze, dosegao smrt i otplovio preko sinjeg Mora zaborava. I, ako ga išta može vratiti, priča bi mogla.“
Međutim, Branka Sančanin se sa ljubavlju i posvećenošću prihvatila tog zadatka i našla način da zamišljeno uradi – ulažući nesebično svoj talenat i svoje vrijeme u dragocjeni podvig. Nije običan posao istraživati arhive, intervjuisati svijet iz filmske industrije od Zagreba preko Sarajeva do Beograda, sakupljati dokumentaciju i crtice jednog drugačijeg vremena poslije toliko godina – nekoliko godina. Obimnu građu je majstorski sažela u jednu odista lijepu i vrijednu knjigu, kakvu zaslužuje njen junak, knjigu otetu od zaborava prošlosti! Autorka nas znalački, a originalno provodi kroz kratak ali bogat život i umjetnički opus na najljepši mogući način!
„Svi su glumci moćni, riječ je njihov alat, a ja hoću da govorim o maestralnom ćutanju. Takvo ćutanje, ja ne znam ko od velikana glume smije sebi da dozvoli. Eto, to je Uglješa.“
Tajna glume je misterija svojstvena svakom dramskom umjetniku. Posebna čarolija sazdana od dana lične mašte, duše, energije, razmišljanja i brojnih neobjašnjivih procesa, utkana je u samu suštinu teatra. Glumci o tome govore iz sopstvenog iskustva dok svi mi ostali samo naslućujemo suštinu transformacije koja se odvija nevidljivo pred okom i sudom publike. Stoga gledaoci pamte odigrane likove, poistovjećuju glumce sa likovima koje tumače, nerijetko zaboravljajući imena umjetnika, diveći se ostvarenim ulogama i pamteći ih po imenima junaka.
Kada ode umjetnik ostaju njegova djela kao trajno svjedočanstvo postojanja. A kada nas napuste velikani scene ostaju li da žive u likovima koji su igrali?!
Nema mnogo glumaca te sreće da njihov život i umjetnička karijera budu sačuvani od zaborava među koricama knjige na ovako pedantan način. Sa velikim darom pripovijedanja gospođa Saničanin je svojim poetskim rukopisom naknadno uspjela da oblikuje sveobuhvatnu biografiju Velikana iz zajedničkog zavičaja, u namjeri da čitaocu ostavi slojevitu priču o jednom životu i jednoj karijeri.
Tvorac je, kažu, čovjeku dao darove i talente da bi ih on umnožio i ostavljao po svijetu lični trag. Trag da je među nama nekad bio, iskoristio te darove kako bi trajno obogatio druge i ličnim primjerom zauvijek ispisao svoje ljudsko postojanje. Sve umnožene darove Uglješe Kojadinovića ova umjetnička monografija detaljno zbraja.
Životopis „Umoran od dodira“ istovremeno jeste dragocjeni dokaz kako treba oživjeti velike usnule ličnosti ma gdje one živele, ma kojem narodu ili vjeri pripadale.
P.S. O Uglješi Kojadinoviću:
Vikipedija na ćirilici – srpski pozorišni i filmski glumac;
Vikipedija na latinici: jugoslovenski pozorišni i filmski glumac;
P portal: velikan hrvatskog glumišta.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu