Istoričar Bojan Vujčić, direktor Zavičajnog muzeja u Gradiški podsjetio je da je 10. juna 1942. godine pokrenuta njemačka operacija “Zapadna Bosna”. Time je počelo veliko stradanje naroda Kozare i Potkozarja.
Spas u zbjegovima potražilo je između 68.000 i 80.000 Kozarčana, među kojima je bilo 25.000 djece mlađe od 14 godina.
Dobrila Кukolj, učesnica istorijskog časa, deportovana je u ustaški logor, a imala je 10 godina.
– Svaki dolazak kod „Ranjene ptice“, za mene je potresan. Tada u meni navire sjećanje na to teško vrijeme, kada su djeca masovno ubijana. A ovaj spomenik svjedoči o tom zločinu, o stradanju djece – kazala je Dobrila Kukolj.
Vijence na spomenik položili su predstavnici Gradskog odbora SUBNOR-a. Predsjednik ove organizacije koja njeguje tekovine NOB-a Nikola Кragulj kazao je, da je Gradiška jedina od šest lokalnih zajednica koja je podigla spomenik djeci stradaloj u Drugom svjetskom ratu.
U programu su učestvovali učenici Osnovne škole „Mladen Stojanović“ Gornji Podgradci.
Marino Zurl vratio Kozari 168 djece
Spomenik „Ranjena ptica“ izradio je 1983. godine slovenački skulptor Tone Svetina. Bio je to dio jugoslovenskog projekta “Arena traži vaše najmilije”, u okviru kojeg je snimljen film “Tri jablana”, i napisano nekoliko monodrama, među kojima “Joka kći kozaračka” i roman “Vučići”.
Najveće zasluge za to ima književnik i novinar Marino Zurl, koji je, višegodišnjom akcijom “Arena traži vaše najmilije”, pronašao i vratio Kozari 168 djece, izgubljene u logorima smrti tadašnje NDH-a.
Mnogima je promijenjen identitet, živjeli su pod drugim imenima i prezimenima ali su, zahvaljujući Zurlu, saznali ko su i odakle su, kojem podneblju i rodu pripadaju.
Na istorijskom času, na Jokinom brdu, bila je Marinova kćerka Karmen Zurl, veoma privržena idejama antifašizma i Kozari, koju je volio i gdje je živio njen otac.
– Uskoro ću se iz Londona vratiti ovdje, na Jokino brdo, gdje želim nastaviti Marinovo djelo, boriti se za iste ideje. Planiram urediti kuću koju sam naslijedila i tu osjetiti ljepotu i smisao ovog krajolika i ljudi sa kojima je on dijelio svakodnevicu, među kojima je dugo živio – kazala je Karmen Zurl za Srpskainfo.
Ispred spomenika “Ranjena ptica”, djeca iz podgradačkog kraja, nedjeljom su držala čas i podizala zastave na jarbol. To je bilo mjesto gdje se govorilo o djeci Kozare koja se nisu vratila iz rata.
Tradicija je prekinuta tokom rata, a nastavljena, zalaganjem “Kulturnog centra” Gradiška te porodice Biljane i Nikole Ponjevića, koji su sačuvali spomenik, jedinstven u svijetu, izgrađen od starog oružja, i vratili dio bogate tradicije.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu