Zvijezda filma “Nečista krv grijeh predaka” i serije “Klan” čak 15 godina živio je u paklu droge, bio na ratištu, a zatim završio u psihijatrijskoj ustanovi. Izgubio je ljubav svog života, radio kao makro, doživio kliničku smrt, a sve to je pretočio u riječi kao upozorenje svima koji razmišljaju da krenu njegovim putem.
– Moje djetinjstvo je bilo traumatično. Djed Milan je bio đakon u pravoslavnoj crkvi, našao sam ga obješenog o plinsku cijev u hodniku našeg stana. Moj otac Mustafa i majka Nađa, a kasnije i sestra Eni, bili su poznati arhitekti. Imali smo novca, ali se nekako ne sjećam lijepih stvari iz tog perioda. Uglavnom sam tokom ranog djetinjstva osjećao neki miks tuge, nepravde, nemoći, usamljenosti i straha. Prvi put sam pobjegao od kuće kad sam imao pet godina. Doduše, uhvatili su me brzo, dvije ulice niže. Sreća je bila što sam imao dobru ekipu van kuće, sa kojom sam imao bend već u drugom razredu osnovne škole. Tad sam počeo i da pušim, a nekoliko godina kasnije i da pijem – priča Feđa, koji je svoj život opisao u autobiografiji “Blenk”.
Štukan je rastao u Sarajevu, a odmalena je jurio za adrenalinom.
– Odrastao sam u zaj*banom kvartu i prvo ubistvo sam vidio u petom razredu na velikom odmoru. Tri uboda nožem u srce. Kasnije sam sa ekipom krao auta, obijao trafike, samo zbog adrenalina. Slučajno sam probao da igram bilijar i shvatio da sam veliki talenat, pa sam napustio srednju školu. Od 13. do 17. godine vrijeme sam uglavnom provodio u zadimljenim bilijar klubovima, a usput sam svirao po raznim bendovima, radio kao konobar… Početkom 1991. godine otišao sam u Kotor u Crnu Goru na turnir, zaljubio se u Sanju i ostao. Radio sam u bilijar klubu, a onda sam bio i makro. Imao sam pet prostitutki iz Ukrajine. Jedina mušterija koju sam našao bio je moj drugar Mujo. Doveo sam mu Natašu i on se kasnije oženio njom. Nakon mjesec dana lošeg poslovanja, preostale četiri Ukrajinke su me odjebale i našle novog makroa – priča Feđa i otkriva kako je napustio Crnu Goru:
– Došlo je do pucnjave u klubu i policija me je uhvatila s tuđim pištoljem iz kojeg sam pucao na nekog glupana iz Vršca. Nisam ga ubio, jer sam naletio na prazne čaure. Trebalo je da budem osuđen za pokušaj ubistva. Bio sam u pritvoru s dvojicom rumunskih lopova. Stalno su prevrtali po polovinu žileta u ustima. Naučili su me kako žiletom da otvaram lisice. Kad su me policajci poveli na suđenje, dok sam čekao da me sudija pozove, oslobodio sam se i pobjegao. Sjeo sam u bus i došao u Sarajevo. Nisam smio da odem do Sanje da se pozdravimo.
Iako se činilo da mu je krenulo nabolje, tragedije su nastavile da se nižu.
– Izbrisao bih mnogo slika iz svog života. Najteži trenutak u mom životu bila je smrt moje djevojke Mirne. Našao sam je mrtvu u kadi. Pokušavao sam da je podignem iz kade, ali nisam mogao da podignem njeno ledeno i ukočeno tijelo. Dirao sam je po licu i ljubio. Četiri dana kasnije spustio sam je u grob. Spavao sam u Mirninoj sobi, vrištao od bola mjesecima. Onda sam počeo da izlazim, pravim probleme u gradu, svi su me izbjegavali. Bio sam potpuno razoren. Htio sam neko da me ubije, pošto nisam imao m*da da to uradim sam. Dugo sam krivio sebe zbog toga, mada nisam bio kriv. Pokušavao sam da pijem, pa da alkoholom ubijem emocije i svedem ih na minimum. To je pogoršalo stvari. Postao sam agresivan. To je bio početak mog ludila, a na kraju sam još dublje otišao, i to u heroin. Ukrao sam djedu 3.000 maraka koje je čuvao za sahranu. Na kraju sam mu ih vratio baš kad mu je zatrebalo. Rokao sam se u busu, u tramvaju, u kafani za stolom, na ulici, u parkovima… Radio sam to 20-30 puta na dan, otprilike svakih pola sata. Bilo mi je potrebno oko 250 evra dnevno. Kako sam dolazio do toliko novca dnevno, ne pitajte me, ali jesam. U gradu sam znao sve narkomane, ali nijedan nije bio gori od mene. Mogao sam da ubrizgam tri puta veću količinu od ostalih i ostanem na nogama. Moja porodica se raspala od tuge. Čak 15 godina sam bio na drogi. Posljednjih nekoliko godina tog perioda sam baš bio na dnu. Volio sam da stavim što više droge u kašiku, a što manje vode, da ‘fleš’ bude što jači – priča on i otkriva da je jednom gotovo 20 minuta bio klinički mrtav:
– Bio sam mrtav nekoliko puta od overdoza. Moždane funkcije nula, srce ništa. Vidio sam da tamo nema ništa od čega bi trebalo da me bude strah. Jednom se desio takav ‘fleš’ da me je odmah ubio. Život se nije gasio postepeno i nije se vraćao postepeno, nego se ugasio odmah i vratio odmah. Prošlo je dvadeset minuta. Spojili se smrt i život, nije bilo prolaska vremena – ispričao je glumac, piše Kurir.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu