Naši političari neodoljivo podsjećaju po retorici koju koriste na tog nesrećnog Šojića. U stvari, on je srećan, ali smo nesrećni mi drugi, koji živimo pod vlašću tih Šojića. rekao je Milan Lane Gutović
Aktuelni saziv Parlamentarne skupštine BiH mandat završava kao rekorder u nezavršenom poslu, pa će njihove nasljednike u oktobru na stolu dočekati dvadesetak starih prijedloga zakona.
Ako pod Bosnom i Hercegovinom podrazumijevate to da nakon izbora svako preuzme svoj mandat i platu, potroši četiri godine u stvaranju što goreg života naroda, a što boljeg položaja vladajuće kaste, njihovih biznismena i bankara – onda BiH ima svijetlu budućnost.
Dobar dio zapadne civilizacije posljednjih godina suočava se s ozbiljnim problemom pokušaja revizije istorije 20. vijeka.
Kada primitivan čovjek u raspravi ostane bez riječi, obično počne da galami. Kada primitivan političar ne zna kuda bi sa karijerom, počinje da vrijeđa, prijeti, da privlači pažnju na sebe. Ali, kada intelektualac sebi dozvoli jezik mržnje i generalizovanje, postaje budala. Opasna budala.
Među Tviter zajednicom kruži šala koja kaže da na izborima u BiH pobjeđuje onaj političar koga pljuju na društvenim mrežama.
„Zakoni su kao kobasice. Bolje je da ne znate kako se prave.“ Rekao je to prije više od jednog vijeka čuveni njemački kancelar Bizmark. Danas je BiH vjerovatno svjetski šampion u primjeni ovog starinskog recepta.
Za nas bi, izgleda, bilo korisnije da se vlast nikad ne mijenja. Makar u Sarajevu. Jer, poslije svakog odlaska jednih, a dolaska drugih, broj birokrata poraste bar za pet odsto.
Uzimati lovu na tuđoj nesreći uz zakonsku dozvolu i blagoslov većih siledžija predstavlja ostvarenje sna svakog moralnog invalida.
Smijali smo se saznanju da su grčki državni službenici i namještenici imali stimulaciju 10 odsto na platu ako na vrijeme dođu na posao, a kod nas postoji i skandalozniji primjer. Poslanici i delegati Parlamentarne skupštine BiH imaju mjesečni paušal od 713 KM bez obzira na to da li su u radnom odnosu i da li su na poslu.
Znate onaj osjećaj kada svi pričaju uglas, pa se od silne galame uopšte ne čuje šta je ko rekao i uradio? Na to najviše podsjeća četvorogodišnje bombardovanje vikom kojom nas izlažu kadrovi Saveza za promjene (pobjedu) na jednoj i vladajuće koalicije u Srpskoj na drugoj strani.
Gradonačelnik Brčkog Siniša Milić najavio je da će Nacrt zakona o platama u javnoj upravi, koji se trenutno nalazi u fazi komentarisanja, na prvoj narednoj sjednici Vlade biti upućen u skupštinsku proceduru.
Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik rekao je da svaki pokušaj da se Kosovo etablira u UN kao međunarodno priznata država stvara mogućnost da i Republika Srpska potpuno legitimno to isto traži, te poručio da u to niko ne treba da sumnja.
Potpis predsjedavajućeg Savjeta ministara BiH Denisa Zvizdića na četiri deklaracije na samitu u Londonu unio je novi razdor u Bosnu u Hercegovinu. Poražavajuće je samo što je razdor oko deklaracija veći između srpskih političara u BiH nego što bi, po logici stvari, trebalo da bude između tri naroda.
Skoro pola miliona ljudi u BiH nije završilo osnovnu školu, a obrazovanje odraslih nikad nije bilo prioritet. Nikome nije palo na pamet da se bavi ljudima koji su zbog prošlosti ostali bez škole i zato redovno zauzimamo posljednja mjesta na listama obrazovanih naroda.
Kao po pravilu, komemoracija bošnjačkim žrtvama u Potočarima skoro svake godine pretvori se u skandal ili predstavlja povod za nove svađe.
Ministar industrije, energetike i rudarstva Republike Srpske Petar Đokić rekao je da je politika Vlade Srpske aktivan rad na ubrzanju privrednog rasta i privlačenje što većeg broja investitora.
Bosna i Hercegovina po mjeri Bošnjaka glasi otprilike ovako: centralizovana država, “bosanski jezik”, zajednički praznici 1. mart i 25. novembar, himna BiH po tekstu koji njima odgovara, a od skoro tom spisku treba dodati i zajedničku dijasporu.
Po svom imenu dobiti aveniju ili bulevar za života nije mala stvar.
U vrijeme kada su se sreli, 1982. godine, Pablo Eskobar bio je mladi kongresmen s velikim političkim ambicijama i sedmi najbogatiji čovjek na svijetu, iako je porijeklo njegove imovine bila velika misterija, a Virhinija Valjeho bila je prelijepa televizijska novinarka koju je znala čitava južna Amerika.