Jedan čovjek odlučio se na životni podvig i odlučio da prvi put poslije sedam vijekova ručno prepiše ovo svjedočanstvo srpske pismenosti.
Novosadski kaligraf i jedini priznati prepisivač srednjovekovnih knjiga Svetozar Pajić Dijak, otkrio je davne 1998. godine u Manastiru Hilandar srednjevjekovnu rukopisnu baštinu srpskog naroda i zadivljen tom ljepotom o kojoj se malo zna, krenuo u težak prepisivački poduhvat na način starih prepisivača.
Kako sam kaže, ljepota pristupa pisanoj riječi koju je imao sreće da upozna, podstakla ga je da prvi, poslije 200 godina preuzme u svoje ruke neprocjenjivo nasljeđe starih.
– Kada vidite da veliki Barbarosa stavlja krst jer ne zna da se potpiše, a pored toga potpis cara Dušana, onda shvatite da pred svojim očima imate dokaz o starini našeg naroda – objašnjava Svetozar Pajić.
Nakon prepisa Četvorojevanđelja na patiniranoj hartiji i pargamentnim listovima, trostrukog prepisa Zakonika cara Dušana, prepisa Otkrovenja Jovanovog i Karejkog tipika Svetog Save, pojavila se jaka želja da prepiše i Miroslavljevo jevanđelje.
– Proučavajući srednjevjekovnu prepisivačku tehniku, 2004. godine prije početka prepisa “Miroslavljevog jevanđelja” prepisao sam “Otkrovenje Apokalipsis”, ili “Otkrovenje Jovanovo” kako se još zove. I kao uvijek kada umjetnik, pisac, ili kaligraf, počinje da stvara, iskrsnu iskušenja. Za početak prepisivanja trebalo je, kao jedini moguć izvor originalnog teksta, nabaviti fototipsko izdanje “Jevanđelja” i dovoljnu količinu pergamenta – priča Svetozar Pajić sa značajne vremenske distance o svom poduhvatu.
Čitav život kao priprema
Život ovog rođenog Novosađanina kretao se uobičajenim trasama kakve i ne slute da će čitavu svoju životnu misiju okrenuti jednom, za njega, najznačajnijem cilju. Profesionalno se bavio marketingom do svoje 36. godine, kada se potpuno okreće svijetu umjetnosti.
Nakon mnogobrojnih kolektivnih i samostalnih izložbi dobio je brojna priznanja i nagrade, a 2015. godine dobija nagradu Udruženja likovnih umjetnika primjenjene umjetnosti i dizajnera Srbije za životno djelo, odnosno za cjelokupno stvaralaštvo i doprinos razvoju umjetnosti.
Ljubav prema kreativnom radu i sklonost ka tehnici od najranijeg uzrasta izražavao je u avio-modelarstvu, brodo-modelarstvu, fotografiji, duborezu, vajanju, slikanju, dizajnu, kaligrafiji.
Stvaralački rad donio mu je dva različita ciklusa u kojima je iskazao kompleksnost svoje umjetničke ličnosti.
Ljubav prema rodnom Novom Sadu iskazao je slikanjem ambijentalnih motiva ovog, ali i drugih vojvođanskih gradova. Brojne nagrade donijele su mu uspješan zaključak ove umjetničke etape, te je ubrzo otkrio svu ljepotu srednjevjekovne rukopisne baštine srpskog naroda koja se nalazi u knjižnoj riznici manastira Hilandar.
Tako je, zadivljen ljepotom o kojoj se malo govori a još manje zna, krenuo u težak prepisivački poduhvat na način starih prepisivača (dijaka), a da bi u potpunosti mogao iznijeti ovu plemenitu vještinu, pisao je guščijim perima, pravio boje od prirodnih pigmenata i potpuno sam izrađivao alat za prepisivanje, najpribližniji onom koji su koristili naši kaligrafi prije hiljadu godina.
Sedam godina spokoja, ali i iskušenja
Prvo iskušenje, kako ga je novosadski dijak doživio, bilo je nabaviti fototipsko izdanje Miroslavljevog jevanđelja.
– U svom istraživanju došao sam do podatka da oko 95 odsto ljudi nikada nije vidjelo cijelo Miroslavljevo jevanđelje. Zbog očuvanja originalno djelo se nalazi u posebnim uslovima i posjetiocima Narodnog muzeja se izlažu povremeno samo dvije stranice. S druge strane, fototipsko izdanje je dostupno malom broju ljudi, jer košta oko 10.000 evra. Te su činjenice formirale cilj da prepisom “poklonim” Jevanđelje našem narodu – kaže za Blic Dijak.
Njegovu odlučnost i volju da sačuva od zaborava jednu od 12 najljepših rukopisnih knjiga svijeta prepoznao je vladika Joanikije koji mu je posudio fototipsko izdanje. Tako kreće njegov put.Oktobra 2004. godine, nakon dugih priprema u Manastiru Sopoćani, Svetozar Pajić započeo je životni prepisivački poduhvat, kako ga s punim pravom i sam naziva.
U keliji ovog manastira u više navrata do 2006. godine posvećuje se prepisu Jevanđelja, da bi prepisivanje 2007. godine nastavio u Manastiru Končul.
Od 2008. godine u konaku sremskog manastira Fenek prepisao je 68 stranica Miroslavljevog jevanđelja na pergamentu.
– Za nedjelju dana, mogao sam da prepišem najviše četiri strane, ali poslije toga sam danima bio potpuno iscrpljen. Za ovaj posao potrebni su smirenost, mirna ruka i bistar pogled – kaže Dijak, čiji je nadimak u potpunosti ponio svu težinu zadatka koji je stavio pred sebe.
Već iduće, 2009. godine nastavio je prepisivanje u Manastiru Visoki Dečani, a boraveći u Manastiru Zočište uspio je da prepiše 47 strana (od 68 do 115. strane).
Uviđajući da prepisivanje Jevanđelja teče veoma sporo, da je od početka prepisivanja proteklo šest godina, Pajić donosi hrabru odluku da se potpuno povuče u manastir dok ne prepiše cijelu knjigu.
U jesen 2010. godine dobio je blagoslov tadašnjeg vladike Porfirija (sadašnjeg patrijarha), prostranu keliju i manastirski mir, da neometano dovrši veliko djelo koje je sa blagoslovom nazvano “Prepis Miroslavljevog jevanđelja”.
– Stvaranje takve vrste umjetnosti zahtijeva istinski duhovni ambijent. Vrata manastirska su se sama otvarala, a ja sam mjesecima boravio pišući u miru, tišini, uz molitvu – kaže Dijak.
Od oktobra 2010. do 19. maja 2011. godine prepisuje preostalih 245 strana Jevanđelja (od 116. do 360. strane) u manastiru Kovilj, prepisujući 10 do 12 sati dnevno punih sedam mjeseci. Monah Galaktion, Pajićev duhovni učitelj tada Prepis naziva “Koviljski prepis”.
Prepis je rukom i srcem Svetozara Pajića Dijaka završen u večernjim satima na praznik prenosa moštiju Sv. Save Srbskog, a još mjesec dana je trajalo dotjerivanje prepisa.
Susret umjetnika i njegovog djela
Završetkom “Koviljskog prepisa” djelo je počelo da živi nezavisno od svog tvorca, pa se ponovni susret dogodio 2017. godine u Manastiru Sopoćani, gdje je knjiga korišćena na snimanju TV serije “Rađanje kraljevine” o dinastiji Nemanjića.
Konačno, 2022. godine, 11 godina od rađanja ideje, Novosađani su dobili priliku da na izložbi “Miroslavljevo jevanđelje – koviljski prepis” upoznaju djelo svog sugrađanina koje predstavlja svojevrsni produžetak života originalnog djela.
Sve stranice Jevanđelja biće prikazane u dvije cjeline tokom izložbe u Istorijskom arhivu. Prvi dio će posjetioci imati prilike da vide do 8. januara, a potom će biti izložen drugi dio koji će biti dostupan do kraja izložbe, 15. januara.
– Želim svom narodu da prikažem najvrijednije kulturno blago koje ima Srbija, a priznaje ga i slavi cijeli svijet, koje treba da poznajemo i da ga sa ponosom čuvamo i predamo potomstvu – kaže Svetozar Pajić Dijak.
Povezivanje u korice svog životnog djela Dijak će odložiti na neko vrijeme. Do tog trenutka koviljski prepis najvažnijeg svjedočanstva srpske pismenosti živjeće kroz oči svojih posmatrača, pričajući im priču o ljubavi čovjeka i božanske misli kroz pisanu riječ.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu