Rodio se na ostrvu Delosu, gdje se njegova majka sklonila bježeći pred Pitonom, strašnom zmijom s glavom zmaja, kojom ju je progonila Zevsova ljubomorna žena Hera.
Delos je tada bilo ploveće ostrvo koje se ljuljalo na morskim talasima i zbog toga nije bio posebno sigurno utočište. Progonjena Leta nije imala drugog izbora, jer je Hera bacila na nju kletvu da ne nađe ni komadić čvrste zemlje gdje bi mogla da rodi Zevsovu djecu. Čim je stala na tlo ostrva, dogodilo se čudo: iz morskih dubina izronile su dvije stijene, od kojih je jedna zaustavila kretanje ostrva, a druga prepriječila put Pitonu. Leta je zatim na gori Kint rodila blizance – kćerku Artemidu i sina Apolona.
Kad je Apolon odrastao, uzdigao se sa svojim oružjem, zlatnom lirom i srebrnim lukom, u visine i krenuo u zemlju u kojoj je živio Piton da mu se osveti zbog progona njegove majke. Našao ga je u dubokoj uvali pod Parnasom, zasuo ga kišom strijela i u kratkoj borbi ubio. Njegovo tijelo je zakopao u zemlju da od njega ne ostane ni spomena, a Pito, dotadašnje ime te zemlje, promijenio je u Delfi. Na mjestu svoje pobjede utemeljio je svetilište i proročište da u njima objavljuje ljudima Zevsovu volju.
Iako je Piton bio odvratna neman, bio je božansko biće i Apolon je morao da ispašta, tj. da se očisti od krivice za njegovo ubistvo; inače nije mogao da se prihvati svojih božanskih funkcija. Zbog toga je, po Zevsovoj zapovijesti, pošao u Tesaliju i tamo osam godina služio kod kralja Admeta kao običan pastir. Poslije očišćenja od krivice vratio se u Delfe, koje je poslije Delosa najviše volio.
Kad se bližila zima, odvezao bi se svojim kolima koja su vukli labudovi u zemlju Hiperboreju, u kojoj vlada vječno proljeće. To je činio svake godine: proljeće i ljeto provodio je u Delfima, a jesen i zimu u krajevima vječnog proljeća, ako nije boravio među bogovima na visokom Olimpu.
Apolonov dolazak na Olimp donosio je sa sobom radost i dobro raspoloženje. Dolazio je na čelu Muza, boginja lijepih umjetnosti, kao njihov priznati vođa. Niko od bogova nije mu bio ravan u sviranju na liri, osim njegovog sina Orfeja. Kad bi odjeknula njegova pjesma, uzdahnuo bi i bog rata Ares. Bio je Zevsov miljenik, kao i njegova sestra Artemida, a ostali bogovi često su zbog toga bili ljubomorni na njega.
Ljudi su ga poštovali iz više razloga: bio je bog svjetla i sunca, a bez njih ne bi bilo života, zatim začetnik harmonije i ljepote, bez kojih život ne bi imao smisla. Štitio je ljude u ratu i opasnostima, liječio ih u bolesti, brinuo se za poredak koji je uspostavio Zevs, volio je i nagrađivao dobro, a kažnjavao zlo. Strijele iz njegovog luka nikad nisu promašile. Kao osvetnice nepogrešivo su pogađale donoseći kugu.
Jednako su neumitna bila i njegova proročanstva. U njima je ljudima objavljivao Zevsovu volju posredstvom proročica, posebno delfijskih, Pitije i Sibile, a i drugih proročišta (ako se Apolonova proročanstva nisu ispunila, krivica je, svakako, bila samo na ljudima koji nisu znali da ih pravilno protumače).
U svijetu bogova i junaka Apolon je imao istaknutu ulogu. I sam je bio junak mnogih događaja. Poznato je njegovo nadmetanje u muzici sa satirom Marsijom, koji je svoj poraz platio svojom kožom. Prilikom jednog sličnog nadmetanja s Panom, bogom šuma i pastira, kralj Mida dobio je svoje magareće uši. Slično je bilo i prilikom Apolonovog nesrećnog nadmetanja s mladim Hijakintom, a posebno kada je riječ o njegovoj okrutnoj osveti tebanskoj kraljici Niobi, kojoj je zbog uvrede njegove majke ustrijelio sve sinove. U trojanskom ratu Apolon je bio na strani Trojanaca i pomagao im na sve moguće načine. Upravo je on usmjerio strijelu koja je Ahila pogodila u petu.
Kao svaki drugi bog, i Apolon je imao brojne ljubavnice. Ali kod njih, uprkos svojoj ljepoti, nije baš imao mnogo uspjeha. Njegova prva ljubav, nimfa Dafna, pretvorila se pred njim u lovorovo stablo da bi se spasla od njega. Njegova nagovaranja i ponude odbile su čak i dvije smrtne žene, Kasandra i Marpesa. Od njegovih potomaka najviše se proslavio trački pjevač Orfej, kojeg je imao sa muzom Kaliopom, zatim bog liječništva Asklepije, kojeg je rodila njegova ljubavnica Koronida, a i Aristej, sin nimfe Kirene, koji je naučio ljude kako da uzgajaju pčele i stoku. Njenim sinom bio je smatran i Himen, bog ženidbe, pomoćnik boginje Afrodite.
Apolon je kod Srba, kao i kod Rimljana, bio slavljen kao bog reda, zakona, pameti, kao “Nepobjedivo sunce”. Iz Hiperboreje sa sjevera donio je žičani instrument liru, koji je virtuozno svirao, pa ga smatraju i bogom muzike.
(Nastaviće se)
Raniji tekstovi:
Rječnik balkanske mitologije (1): Dagon
Rječnik balkanske mitologije (2): Bal
Rječnik balkanske mitologije (3): Hron
Rječnik balkanske mitologije (4): Dionis
Rječnik balkanske mitologije (5): Bahus
Rječnik balkanske mitologije (6): Jason
Rječnik balkanske mitologije (7): Silvan
Rječnik balkanske mitologije (8): Pan
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu