Ovaj podatak najbolje oslikava kolike su razmjere stigme i diskriminacije kojima su osobe sa HIV izložene u Srbiji, kaže Nevena Ćirić, izvršna direktorka Udruženja građana „Više od pomoći“ koja pruža pomoć osobama koje žive sa HIV, a povodom Svjetskog dana borbe protiv HIV koji se obilježava 1. decembra.
– Već sam podatak da nema ženskih osoba koje govore o svom statusu je podatak koji mnogo kaže. Žene u Srbiji odlučuju da ne govore nikome o svom statusu iz straha od odbacivanja. Kada je neko HIV pozitivan i javno progovori o tome, svi koji žive sa tom osobom mogu da imaju problem. Zato one ćute! Naravno, ima slučajeva gdje nema diskriminacije, ali to je rijetko. I muškarci su u istoj poziciji, samo jedna muška osoba govori uvijek o sebi kao osobi koja živi sa HIV. Nažalost, za ovih 15 godina, koliko se ja krećem u ovom sektoru, nije se promijenilo mnogo toga što se tiče stigme i diskriminacije. Ona je velika maltene onoliko kolika je i bila ranije – ističe Nevena Ćirić.
Osuda ide iz neznanja
Ona upozorava da se o HIV govori samo 1. decembra, da su rijetke edukacije za opštu populaciju, samo ponekad kroz neki projekat, ali se to ne radi sveobuhvatno i planski.
– Osnovni problem je neznanje. Osobe koje piju antiretroviralnu terapiju (ARV ) i dosegnu cilj liječenja gdje je PCR jednak nuli, ne mogu da zaraze nikoga ni na koji način, ali to mnogi ne znaju.
Sagovornica kaže da žene koje dolaze u Udruženje „Više od pomoći“ uglavnom starije životne dobi, one koje sa HIV žive dugi niz godina.
– Mlađe osobe ne osjećaju potrebu za druženjem sa onima koji imaju sličan problem. Dođu jedom, dva puta u Udruženje, i to je to – rekla je.
Strah jači od zdravlja
Stigma je, nažalost, razlog i što mnoge žene neće ni da započnu liječenje, već cijelog života kriju da su HIV pozitivne.
– Žene koje su iz male sredine kad saznaju da su HIV pozitivne ili presele karton u veći grad gdje mogu da prođu neprimjećeno, ili odlučuju da se uopšte ne liječe. Jedan broj žena dolaze na kliniku prvi put kada su već u stadijumu AIDS, jer nisu imale hrabrosti da počnu terapiju u mjestu odakle su. Takođe, dešava se i da ljekarima nije ni na kraj pameti da osoba od 70 godina može da ima HIV, iako sve analize govore da joj je ugrožen imunitet.
Samo je Sandra progovorila
Prije nekoliko godina jedna žena se odvažila da javno progovori o svom HIV statusu – Sandra Mančić iz Niša, ali nije izdržala pritisak i osudu okoline koji je nakon toga uslijedila.
– Sandra je jedina ženska osoba koja je javno govorila o svom statusu, i to nam je mnogo značilo. Njeno svjedočenje, pozitivan stav, način na koji je pričala… Sve to bilo je baš onako kako je trebalo da bude, ali očigledno da joj je izbor da govori javno pored lijepih stvari donio i veliki broj loših, koje su je navele da potpuno prestane da radi u svojoj organizaciji. Iskreno, ne znam ni da li je još uvijek aktivno Udruženje „Sunce“ koje je vodila. I žao mi je što je tako ispalo, piše Žena Blic.
Plaše se da rade sa HIV pozitivnim osobama
Predrasude se ovdje toliko jake da i dalje postoje ljudi koji se plaše da rade sa onima koji imaju HIV.
– Prije dvije godine smo konkurisali za projekat Nacionalne službe za zapošljavanje kako bismo zaposlili tri osobe sa invaliditetom Trebalo je da rade u našem udruženju tri mjeseca. Zaposleni u Birou rada jedva su uspjeli da pronađu tri osobe jer niko nije htio da dođe da radi u organizaciju koja pruža podršku ljudima koji žive s HIV. O čemu dalje da pričamo?
Djecu učiti o različitostima
Nevena Ćirić smatra da je edukacija ključ za rješenje ovog problema, a da edukacija počinje još u vrtiću.
– Kada bismo svakoga dana govorili o HIV, kada bi djeca od malih nogu učila o različitostima, o ljudima koji žive sa različitim bolestima, i upoznala neku osobu sa invaliditetom, LGBT osobu, nekog ko živi sa HIV, nekoga ko ima dijabetes ili kancer…. Kada bi s njima razgovarali, mogli bi da steknu neki utisak sami, a ne da prevlada neznanje, strah i mržnja. Dokle god vlada neznanje u odnosu na činjenice, dotle će biti diskriminacije. Mislim da je to težak zadatak koji ne može da sprovede jedan sektor. Svi moraju da se uključe, od škole, preko roditelja do medija. I naravno vojska svih onih koji rade na ovom polju, a nisam ih pomenula.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu