Snovi se najčešće i najintenzivnije javljaju tokom REM faze sna, perioda u kojem je mozak veoma aktivan, a tijelo privremeno “ukočeno” kako ne bismo fizički izvodili ono što sanjamo. Harvard Health navodi da se većina snova javlja upravo u REM fazi, kada se povećavaju moždana aktivnost, disanje, krvni pritisak i broj otkucaja srca.
Zašto snove tako brzo zaboravljamo?
Jedan od glavnih razloga je način na koji mozak tokom spavanja obrađuje pamćenje. Stručnjaci objašnjavaju da su tokom REM sna dijelovi mozga povezani sa dugoročnim pamćenjem manje aktivni, zbog čega se sadržaj sna često ne “sačuva” dovoljno dobro da bismo ga se kasnije sjećali.
Ljudi koji pamte snove se češće bude
Zato se može dogoditi da se probudimo sa osjećajem da smo sanjali nešto važno, ali nam već nakon nekoliko sekundi sve nestane iz glave. San je postojao, ali ga mozak nije pretvorio u stabilno sjećanje. Veliku ulogu ima i trenutak buđenja. Ako se osoba probudi usred sna ili neposredno nakon njega, veća je vjerovatnoća da će ga zapamtiti.
Ako se probudi kasnije, nakon što je san već prošao, sjećanje se lako izgubi.
Istraživanja pokazuju da se osobe koje se često sjećaju snova mogu razlikovati od onih koje ih rijetko pamte. Prema istraživanjima koja su proučavala ljude koji se često i one koji se rijetko sećaju snova, oni koji bolje pamte svoje snove često imaju više kratkih buđenja tokom noći i snažnije reaguju na podražaje iz okoline.
To ne znači nužno da loše spavaju, već da njihov mozak ima više prilika da “uhvati” san prije nego što nestane. Kada se nakratko probudimo, mozak ponovo uključuje procese potrebne za dugoročno pamćenje, pa se san lakše zadržava. Snovi nisu odvojeni od svakodnevnog života.
Može li da se nauči pamćenje snova?
Mnoga istraživanja govore da snovi mogu da uključuju mentalna, emocionalna i čulna iskustva, kao i da često odražavaju ono što nas zaokuplja, brine ili emocionalno pokreće. Zbog toga se ljudi snova češće sjećaju u periodima stresa, velikih promjena, zaljubljenosti, tuge, napetosti ili važnih životnih odluka. Emocionalno intenzivni snovi lakše ostaju u pamćenju jer mozak snažnije reaguje na sadržaj koji doživljava kao važan.
S druge strane, alkohol, manjak sna, poremećen ritam spavanja ili određeni lijekovi mogu da utiču na REM fazu i promjene učestalost ili živopisnost snova. Ponekad se snovi ne pamte zato što je san bio dubok i neprekinut, a ne zato što ih nije bilo.
Prisjećanje snova se može uvježbati
Dobra vijest je da se prisjećanje snova može donekle uvježbati.
Preporučuje se sporije buđenje i zapisivanje snova odmah nakon ustajanja. Dovoljno je zapisati i nekoliko riječi, sliku, osjećaj ili osobu koje se sjećamo. Važno je da ne posegnemo odmah za mobilnim telefonom i da ne ustajemo naglo, jer se sjećanje na san veoma brzo izgubi. Nekima pomaže i jednostavna namjera prije spavanja: “Ujutru ću pokušati da se sjetim sna.”
Ipak, ako se ne sjećate snova, to samo po sebi nije razlog za brigu. Mnogi ljudi redovno sanjaju, prolaze kroz REM faze i imaju zdrav san, ali se ujutru jednostavno ne sjećaju sadržaja. Razlika između onih koji snove pamte i onih koji ih zaboravljaju najčešće nije u tome da li sanjaju ili ne. Razlika je u trenutku buđenja, aktivnosti mozga, emocijama, učestalosti noćnih buđenja i tome koliko brzo mozak uspijeva da pretvori san u sjećanje, prenosi Dnevno.hr.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.