Takvu situaciju prošla je Nastasja Nedimović (36) iz Novog Sada, poznata i kao Cancer Influenser, kada joj je tokom druge trudnoće otkriven rak koštane srži (multipli mijelom). Ona se sa bolešću hrabro izborila, a nakon toga je nastavila da putem svog Instagram profila pruža podršku svima koji prolaze kroz slične zdravstvene izazove.
Ova mlada žena, majka dvoje djece, primjer je hrabrosti, istrajnosti, borbe i vjere u bolje sutra. A evo kako je sve počelo.
– Tokom druge trudnoće, koja je na papiru bila uredna, osim anemije, mjesecima sam osjećala da nešto ipak nije u redu. Javljali su se ekstreman umor, slabost, bolovi u leđima, spazmi, išijas u obe noge. U jednom trenutku bol je postao toliko jak da više nisam mogla da ustanem iz kreveta – prisjeća se Nastasja.
Iako je redovno posjećivala ljekare, dugo se smatralo da je u pitanju stečena hemolitička anemija (stanje gdje se crvene krvne ćelije (eritrociti) uništavaju brže nego što ih organizam može stvoriti, uzrokujući smanjenje njihovog broja i transporta kiseonika, što dovodi do umora, blijedila i kratkog daha).
– Intuitivno sam osjećala da je problem ozbiljniji i čak sam to izgovorila naglas, ali odgovor je bio – „ne“. Tek nakon promjene hematologa i dodatnih ispitivanja, hitno sam primljena na hematologiju, gdje je urađena punkcija koštane srži. Dijagnoza je potvrđena tek nakon porođaja.
„Da li će moja djeca odrastati bez mene?“
Dijagnozu maligne bolesti Nastasji su saopštili tek nakon porođaja, kako ne bi doživjela šok. Srećom, beba je na svijet došla zdrava.
– Za dijagnozu sam saznala dan nakon porođaja, u šok sobi. Vijest su mi saopštili suprug Nemanja i brat Viktor. Za takvu rečenicu niko nikada nije spreman. Jedna od misli koje su mi u tom trenutku prolazile kroz glavu bila je: „Da li će moja djeca odrastati bez mene?“ Bio je to snažan emotivni udar koji je u meni probudio čitav spektar osjećanja, strah, tugu, ali i snažan instinkt za borbu i preživljavanje. Nemanja je bio i ostao moja stijena. Njegova smirenost, vjera i odlučnost da ćemo se boriti zajedno dali su mi snagu da ne posustanem ni u najtežim trenucima – rekla je ona.
Nastasja je nekadašnja vaterpolo reprezentativka, a upravo sportski duh pomogao joj je da istraje u ovoj teškoj borbi. Dijagnoza joj je postavljena u decembru 2016. godine, a do jula 2017. imala je pet ciklusa hemioterapije, kada je pozvana na transplantaciju koštane srži.
– Sport me je naučio disciplini, istrajnosti i radu „kada je najteže“. Taj mentalitet sportiste, da se ne odustaje kada boli, već da se fokus prebaci na cilj, bio je presudan. Liječenje sam posmatrala kao najtežu utakmicu u životu, onu koja se mora igrati do kraja. Naučila sam da vjerujem procesu, da poštujem svoje tijelo i da svakom malom pomaku dam vrijednost – kaže sagovornica.
Razdvojenost od djece podnosila sam teže od terapija
Priznaje da najteži period nisu bile terapije i nuspojave, već razdvojenost od djece i porodice. Svaki dan imala je jedan jedini cilj – da se vrati kući.
– To sve može da se izdrži, ta fizička bol, ali ono što uznemirava našu dušu je mnogo teže savladati. Najteži period za mene bio je period potpune razdvojenosti od djece. Moj sin Vuk, prevremeno rođen, borio se sam u dječijoj bolnici, dok sam ja bila nepokretna i prolazila kroz hemoterapije. Slomljeni pršljenovi, grudna kost i rebra zahtijevali su da ponovo učim da sjedim, stojim i hodam – otkriva ona.
Snagu joj je davala misao na djecu i želja da bude uz njih.
– Najteže mi je bilo suočavanje sa mogućnošću da neću biti prisutna u životima svoje djece. Sa porodicom sam razgovarala iskreno, ali sa vjerom. Nisam željela da živimo u strahu, već u realnosti u kojoj se borimo. Djeca, iako mala, davala su mi energiju kakvu ništa drugo ne može – kaže ona.
Dijagnoza je zarez, a ne tačka
Nastasja od straha nije bježala, ali mu se nije ni predavala, već je razvila svoje strategije za borbu i nastavak dalje.
– Strah sam puštala da dođe, ali nisam dozvoljavala da ostane. Suočavala sam se sa njim, razlagala ga, analizirala. Crne misli prestaju da imaju moć kada ih pogledate direktno u oči. Profesionalnu podršku nisam imala, ali sam razvila sopstvene strategije: zahvalnost, fokus na sadašnji trenutak i svjesno uklanjanje stresa iz svakodnevnog života – ističe ona.
U potpunosti je promijenila ishranu, a i danas sa svojim pratiocima dijeli recepte i savjete za zdravu ishranu.
– Ishrana je bila jedan od stubova mog oporavka. U potpunosti sam izbacila industrijsku hranu, šećer, bijelo brašno, meso i vještačke dodatke hrani, aditive i slično. Hranu sam počela da posmatram kao gorivo za regeneraciju, a ne kao puku sitost. Ključne su bile jednostavne, prirodne namirnice, hidratacija i slušanje sopstvenog tijela – kaže Nastasja.
– Moj suprug Nemanja je bio i ostao moja stijena. Njegova smirenost, vjera i odlučnost da ćemo se boriti zajedno dali su mi snagu da ne posustanem ni u najtežim trenucima – kaže ona.
Svjetlo u mraku
Njen Instagram profil prati gotovo 300.000 ljudi, a ideja za pokretanje profila došla je sasvim neplanirano.
– Prvu fotografiju bez kose objavila sam spontano. Nisam imala plan da postanem javni glas, ali sam osetila potrebu da budem iskrena. Zajednica mi je vratila neizmjernu količinu snage, razumijevanja i podrške. Shvatila sam da moja priča ne pripada samo meni, nego da ona može biti svetlo nekome ko je trenutno u mraku – rekla je ona.
Ističe da je najveća zabluda da je dijagnoza isto što i prognoza, i to što ljudi često vjeruju da je sve unaprijed određeno.
– Voljela bih da se više govori o individualnom putu svakog pacijenta, o snazi uma, o tome da medicina i lična odgovornost mogu i treba da idu zajedno. Danas živim svjesno i zahvalno. Prioriteti su se promijenili. Zdravlje, porodica i unutrašnji mir su na prvom mjestu. Svima koji prolaze kroz sličnu dijagnozu poručila bih: ne dozvolite da vam neko oduzme nadu. Dijagnoza je zarez, a ne tačka. Borba nije laka, ali je moguća. I vrijedna je svakog koraka – zaključila je ona, prenosi Kurir.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.