Nakon pet mjeseci bola, smogla je snage da ispriča za Scandal sve što je prošla, od borbe sa bolešću, preko oproštaja, pa do emotivnih posljednjih riječi koje joj je Saša uputio.
– Bukvalno sam umirala zajedno s njim, ne možeš da mu pomogneš, ne znaš šta da uradiš. Gledaš sve to i nemoćan si, ali vidiš da mu je sve teže i teže. Mi smo otišli u Pariz da primi terapiju i da se vratimo kući, ne desetak dana je bila terapija. Kad su ga smjestili u sobu, krenule su analize i doktori su slegli ramenima. Tada su rekli da situacija uopšte nije dobra i da je jetra u jako lošem stanju, da je bila puna metastaza. Svaka naredna terapija je mogla samo da ga ubije. Taj trenutak kad su mi saopštili, a ja onda njemu, to su ljekari tražili da mu ja saopštim – prisjeća se Suzana kroz suze.
– Sale je shvatio da se nešto dešava i non-stop me je tražio da se vratim u sobu i sad pred njim moram da glumim da je sve u redu i da se ništa nije desilo, da je sve super, sve ide kako treba. Ulazi Sandra i dogovorile smo se da ona prvo krene. Ne mogu da se sjetim, ona kreće: “Sale moj, moram nešto da ti kažem, pričala sam sa doktorima i nije dobro.” Ja u tom trenutku smišljam rečenicu, kako da mu kažem, nisam mogla to da izgovorim. I ja na kraju kažem: “Ljubavi, nije ti jetra dobro”, a on gleda u mene i ja krećem da plačem, a on kaže: “Sule moj, znam, sve znam, znam da je gotovo.” – ispričala je Suzana.
Podršku dobila od koleginica s estrade
Najveću podršku nakon smrti Saše Popovića, Suzana Jovanović dobija upravo od koleginica sa estrade.
– Pošalju poruku, najviše mi pišu Tanja Savić, Milica Pavlović, Milica Todorović. Jelena Karleuša mi piše često, moram da je spomenem, piše mi: “Šta ti treba, kad ti treba”. Meni ništa ne treba, samo mir, da izađem iz svega ovoga i da budem dobra sebi i svojoj deci, da dočekam unuče, to bi Sale moj volio. Obećala sam mu dok je bio svjestan i dok smo se dogovarali da ću ja uraditi sve ono što smo se dogovorili – rekla je Suzana za Fullscrean media.
– Čujem ga kada sam u kući, ali ne smijem to nikome da kažem jer će neko reći da nisam normalna. Skoro sjedim u kuhinji i gledam one svoje turske serije na Pinku, to obožavam, to me nekako smiruje i rastereti i samo čujem “Suleee”, Aleksandra me ne zove tako, Danijel i Tijana nisu tu, a čujem njegov glas i prepoznajem tu boju, kad drugi put opet doziva i ja odem gore da pogledam i razmišljam da nisam valjda luda, a čujem jasno i glasno – priča u šoku i otkriva još nešto što javnost nije znala.
– Ima jedan džemper iz Pariza koji je nosio taj posljednji put, taj džemper je lijepo spakovan stoji na njegovom jastuku na našem krevetu i on još uvijek miriše na Saleta i taj džemper spava sa mnom, budim se uz njega i sad da li tu ima nešto ili nešto postoji, ja zaista ne znam, ali ja sam jasno i glasno čula da me zove “Sule” – zaključuje Suzana.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.