Glavni telesni sat, ili središnji pejsmejker, sastoji se od dva skupa od po 10.000 neurona u mozgu, svaki veličine glave čiode. Njihov zadatak je da kontroliše veliki broj bioloških ritmova koji sinhronizuju tjelesne funkcije tokom razdoblja od 24 sata, ritmove koji ne uključuju samo izmenu ciklusa spavanja i buđenja, već i tjelesnu temperaturu, oslobađanje hormona, respiratorne potrebe, otkucaje srca, krvni pritisak i tako dalje, a bez kojih ne bismo bili živi. Upravo taj sat nas tera da zaspimo i probudimo se u određeno vrijeme. Iako prosječni ciklus traje 24 sata i 12 minuta, nismo svi isti – objašnjava Brajs Faraut, neuronaučnik iz Centra za spavanje u Parizu, navodi 24hr.
Ako imate brzi tjelesni sat, verovatno ste ranoranilac, a ukoliko vam je taj sat sporiji, vjerovatnije je da ćete da budete noćna ptica. To se zove hronotip i ima uticaj na idealno vrijeme za dremanje.
– Kako starimo, kvalitet sna nam postupno opada, postaje plići i nestabilniji, isprepleten sa sve dužim periodima buđenjima. Kao rezultat toga, često se ujutro ne osećamo potpuno osveženi i obnovljeni. Duboki polagani san, najljekovitija je vrsta sna. U tom vremenu “medicinski tim” našeg tela radi na popravkama, ali to se postupno smanjuje oko 40. godine i postaje sve ređe nakon 70. godine života. Drijemanje je jedna od najučinkovitijih stvari koju možete da učinite kako biste nadoknadili štetne efekte gubitka dubokog sna.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu