Hronika

“Umjesto da slavimo rođendan, bili smo na groblju" Potresna ispovijest sestre bliznakinje nasmrt pretučenog Zorana

 Da li od šamara mogu nastati toliki prelomi kosti glave, pitam ja nadležne organe. Kako su ti roditelji mogli da gledaju sina koji šutira nekog nemoćnog čovjeka? Kako mogu da slave bilo koji povod kada znaju da je njihov sin odgovoran za smrt jednog čoveka?

Zoran Nedeljković
FOTO: SNEŽANA KRSTIĆ, DRUŠTVENE MREŽE, SHUTTERSTOCK/RINGIE

Pita ovo Zagorka Martinović (62), sestra ubijenog Zorana Nedeljkovića (61) koji je preminuo 29. maja od posljedica brutalnog prebijanja kada ga je komšija napao ispred kuće na Zvezdari.

Napadač koji ga je mjesec dana ranije brutalno pretukao danas je na slobodi, dok njegova sestra bliznakinja ističe da će se do samog kraja boriti da nasilnik odgovara za smrt njenog brata. Kako kaže, dan nakon zločina, 26. aprila, zvala ju je majka da kaže kako joj se brat nije vratio kući prethodnu noć, što je bilo neuobičajeno za njega.

“Rekli su da ne mogu da dođem da ga vidim”

– Zvala sam ga, zvala ga je i mama, zvonilo je, ali se nije javljao. Počela sam da ga tražim svuda, između ostalog pozvala sam policiju i Hitnu pomoć za svaki slučaj. Tada su mi saopštili da mi je brat u Urgentnom centru, na odjeljenju šoka A. Pitala sam da li mogu da dođem da ga vidim, rekli su mi da ne mogu i da je u komi. On nije dolazio sebi više, da bi mjesec i četiri dana kasnije preminuo – rekla je potresena Zagorka.

Kako dodaje, saznala je da ljekar, koji je njenog brata vidio nakon prijema u bolnici, nije smio da im daje nikakvu procjenu, iako je naslutio da su minimalne šanse da Zoran dobije bitku.

– Nama nisu smjeli, ali ni htjeli da kažu da je ljekar odmah kada ga je vidio procijenio da će biti teška borba, odnosno da su šanse da preživi sa tim povredama – izuzetno male. Čekam obdukcioni nalaz da vidimo koliko je udaraca nogom u glavu zadobio moj brat, jer je on nemoćan ležao dok ga je neko upola mlađu bjesomučno šutirao. Taj mladić je rekao da se ne sjeća da je udario Zorana nogom, odnosno da je bio samo jedan udarac otvorenom šakom. Pa da li od šamara mogu nastati toliki prelomi kosti glave, pitam ja nadležne organe – izjavila je sestra.

Pročitajte još

Zagorka takođe spominje roditelje nasilnika, i nije joj jasno kako je moguće da je sve “gurnuto pod tepih”.

– Kako su ti roditelji mogli da gledaju sina koji šutira nekog nemoćnog čoveka? Kako mogu da slave bilo koji povod kada znaju da je njihov sin odgovoran za smrt jednog čovjeka? – pita se ožalošćena žena.

– Mnogo mi je teško. Prije neki dan, tačnije 12. septembra trebalo je da brat i ja proslavimo 62. rođendan. Ove godine smo bili na groblju – kroz suze izgovara potresena sestra.

Zagorka kaže da postoje mnogi propusti od samog početka, tačnije od dana kada je njen brat Zoran pretučen.

– U izvještaju iz Urgentnog centra piše da je on ljekaru opisao kako je zadobio povrede, da je bio komunikativan, ali on je bio dezorijentisan, sa hematomima na očima, nije bio svjestan šta govori. Policajci su na licu mjesta uradili svoj posao, ali dalja procedura je potpuno pogrešna. Simptomatično je da policajci koji imaju 10 i plus godina iskustva ne mogu da procijene razliku između lakih i teških povreda. Mom bratu su bile polomljene jagodice, nos, čeona kost, vilica, sve je bilo u katastrofalnom stanju – navodi užasnuta sestra i dodaje da je pisala i Sektoru unutrašnje kontrole MUP.

Problemi porodice Nedeljković, tačnije preminulog Zorana, počinju prošle godine kada je odlučio da kupi kuću na Zvezdari, a koju su navodno željele komšije da kupe pa je zbog toga došlo do napada.

Zoranov sin, Nemanja, je nakon smrti oca pokrenuo peticiju pod nazivom “Pravda za Zokija”, sa ciljem da istjera pravdu i da osumnjičeni, koji se od početka brani sa slobode, bude adekvatno kažnjen, piše Blic.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu