Sudbine

Zdravko Čolić (15): Dendi na sceni

“Ambasadori” su bili sastavljeni od profesionalnih vojnih muzičara, od kojih je samo gitarista Slobodan Vujović bio civil.

FOTO: ZDRAVKO COLIC/YOUTUBE/SCREENSHOT

Grupa je bila popularna u lokalnim okvirima i imala česte nastupe.

Na njihove koncerte dolazilo je dosta publike, pa je mladi i na sceni još neiskusni Čola imao veliku tremu. Pronašao je rješenje kako da savlada tremu, tako što je u Domu mladih u Skenderiji, tokom nastupa, publici povremeno okretao leđa. Publika je bila oduševljena novom forom, koja je izgledala šarmantno i bezobrazno u isto vrijeme.

Ulaganje u sebe

Sa bendom “Ambasadori” nastupao je manje od dvije godine. Tada je ispekao muzički zanat pjevača i zarađivao svoj prvi novac. Mladi pjevač je veoma ozbiljno shvatio estradni posao. Stoga je riješio da uvijek ulaže u sebe i svoj izgled kako bi publici izgledao što primamljivije.

Kupio je tada svoje prvo plišano odijelo kako bi na sceni izgledao kao profesionalni pjevač, ali i da bi umanjio tremu. Njegovi američki idoli poput Elvisa Prislija oblačili su drečave stvari kada bi izlazili na binu, pa je Zdravko smatrao da je prirodno da se i on tako oblači. Nosio je plišane pantalone i raznobojne svilene košulje.

Od tog vremena, uz lijep glas i stas, besprijekorno obučen Čola postaje jedini pravi autentični pop dendi na ovim prostorima. Dendizam je sinonim za ekscentrične pripadnike aristokratije u Britaniji i Francuskoj sa kraja XIX vijeka (Fin de Siecle), poput Bo Brumela ili grofa Monteskjea, čiji su stil za oblačenje prekopirali slavni umjetnici iz perioda romantizma i simbolizma kao što su Pjer Loti, Šarl Bodler, Joris Uismans, Oskar Vajld. Dendi je pomalo ekscentrik, ali je uvijek u društvu pravi gospodin, koji šarmira okolinu svojim znanjem i svojom kulturom.

Umjetnik posebne vrste

Pišući o dendizmu, Svetislav Basara navodi: „Riječ ‘dendi’ je kod nas Srba, pa čak i kod dobro obrazovanih Srba, poprimila značenje – kicoš. Ono, fakat, kinđurenje i ćeranje (tačnije – lansiranje) raznoraznih moda jeste jedna od odlika dendizma, ama nipošto ne najvažnija. Dendizam je mnogo više od toga. To je pogled na svijet, gotovo pa religija. Razlikovati se od drugih, po svaku cijenu se uzdići iznad trivijalnosti i prosječnosti, napraviti od sebe umjetničko djelo, privući pažnju javnosti – a bajagi ne davati na to ni pet para – eto, to su ključne odlike dendizma.“

Upravo ova dendistička crta u karakteru Zdravka Čolića povukla je mladog pjevača u svijet umjetnosti. Veoma brzo shvatio je da je umjetnik, i to posebne vrste. Njegova umjetnost bila je zavođenje kroz muziku. Uzdignut iznad mase, kopirao je svoje rokenrol uzore, te istovremeno i sam postajao jedan od njih. Iako svjestan da je poseban, nikada nije postao bahat i osion; uvijek je ostao čvrsto na zemlji, dopadljiv običnim ljudima.

(Nastaviće se)