Čovjek, kao prvo, zaista nije izabran za visokog predstavnika po procedurama koje su za to predviđene, pa se, eventualno, može predstavljati kao visoki predstavnik Zapadne Evrope i SAD za BiH, a ni pod razno kao visoki predstavnik „međunarodne zajednice“, šta god ona značila.
Nedostatak legitimnog mandata, koji bi mu dao pravo da u maniru svojih prethodnika poteže „bič“ kojim će „šibati“ neposlušne, očigledno, Šmitu pravi ogromne probleme. To se moglo vidjeti još onda kada je zbog nametnutih izmjena u izbornom zakonodavstvu dirnuo u bošnjačke interese, pa su mu pred zgradom OHR u Sarajevu priređene demonstracije u organizaciji SDA i raznih „patriotskih“ udruženja. Još više kada je zbog sukoba s vlastima u Republici Srpskoj oko prava nad državnom imovinom, kao i nametanjem zakona o izmjenama Krivičnog zakona kojim se neizvršavanje njegovih odluka kažnjava robijom, doveden do toga da mu Milorad Dodik prijeti hapšenjem, protjerivanjem iz Srpske i gađanjem jajima.
Da li zbog povrijeđene kolonijalne sujete, prkosa ili želje da pokaže kako je i dalje „glavni“, iako činjenice pokazuju suprotno, Šmit je na Dodikove prijetnje odgovorio najavom dolaska u Banjaluku. Pozive na sastanak slao je liderima opozicije, te potpredsjednicima Srpske iz reda bošnjačkog i hrvatskog naroda. Svi su ga „otpilili“, osim Ćamila Durakovića, koji je čekajući Šmita, kao Godoa, ispao najtragikomičnija figura prekjučerašnje farse oko Nijemčevog nedolaska u Banjaluku.
Ako ga u najvećem gradu Srpske zaista niko ne želi primiti, osim Durakovića, Šmit zaista nema razloga da dolazi. Osim kao turista, što bi oni koji su ga tako nazvali jedva dočekali.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu