Radi se o cisternama sa sadržajem septičkih jama, kao i o pražnjenju pokretnih “eko WC-kabina”.
Sve je urađeno po standardnoj proceduri, Vodovod je predložio lokaciju, gradska inspekcija se složila, ali je problem nastao kada je u naselju Lazarevo, kod Lendrinog mlina počelo da smrdi.
Najgore je kažu kada je vodostaj Vrbasa nizak pa ne uspije odnijeti sve što je dovezeno.
Ipak, nije ovo jedino mjesto gdje u Banjaluci smrdi. Smrdi i kod Rebrovačkog mosta, i na mnogim drugim mjestima gdje kanalizacija stiže do Vrbasa.
Gradska vlast iz godine u godinu ima nove prioritete, ali o kolektoru otpadnih voda se prestalo i pričati. Riječ je o projektu koji se spominje nekoliko decenija, ali za koji je potrebno više stotina miliona KM, pa se niko nije usudio započeti realizaciju.
S obzirom na to koliko Banjaluka ima stanovnika i koliko se novih zgrada pravi, sramotna je činjenica da je svega 60 odsto grada pokriveno kanalizacionom mrežom. Ostalih 40 odsto koristi septičke jame, a njihov sadržaj kada dođe vrijeme za pražnjenje završi u šahtu u blizini Vrbasa.
Ni na jednom od gradskih kupališta voda nije higijenski ispravna i to dobro znaju Banjalučani, ali ne odustaju od traženja osvježenja u hladnoj vodi ove rijeke.
Vrbas, ponos Banjaluke, glavni motiv turističkih razglednica, nosi sve, i kanalizaciju i smeće i pusta obećanja, ali ne može oprati obraz svima koji bi trebalo da vode računa o njemu.
Ostaje nam samo da mu budemo zahvalni kada uspije saprati i odnijeti sve što u njega istresemo. Kako je onima nizvodno, to nije problem Banjaluke.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.