Odlaziće i u novoj 2020. godini. Bježaće glavom bez obzira iz ove, što bi Kočićev David rekao, “lijepe carevine”, u kojoj nas je “pritislo neko dobro, pa jedva dišemo”. Odlaziće i dogodine, osim ako… Ma nema “ako”, da se ne lažemo! Nema ako u zemlji u kojoj ministar, koji se zakleo da “štiti i služi”, usred Skupštine poteže šaku, kao vrhunski argument demokratske debate. I tako pokazuje da nasilje nad građanima od prije godinu dana, nasred Trga glavnog grada, nije slučajno. Ništa nije slučajno u zemlji sile i nepravde. To se zove politika kontinuiteta.
Odlaze. Odlaze. Odlaze. Odlaziće. Odlaziće. Odlaziće. Nije da nema rješenja, ima ih na pretek, ali ta rješenja nisu novogodišnji pokloni da nam ih Djeda Mraz, ničim izazvan, ostavlja pod jelku. Pravda je skup sport. Kao i sloboda. Nema toga džabe!
Pričaju, pričaju. Pričaju. Ima ih, brat bratu, oko stotinu, u vascijeloj akademskoj, novinarskoj, aktivističkoj… zajednici Republike Srpske, koji stalo ponavalju šta nam valja činiti da se protiv nepravde izborimo. Pričaju oni, a moćnici im se smiju u brk, u stilu “samo vi pričajte, mi tjeramo svoje!” A građanima, na jedno uvo uđe, a na drugo izađe. Možda poneku pametnu i čuju ili pročitaju, a onda okrenu kanal na neki rijaliti, uz veleumnu opasku “zašto baš ja, nek to neko drugi”.
Ti što pričaju, još naivno vjerujući da ne tamburaju ubudale, lijepo su nam, k’o maloj djeci, jedno po jedno, izdeklamovali šta treba da uradimo, u novoj 2020. godini da bi bar uzdrmali tvrđavu nepravde. Oni su, dakle, svoje uradili.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu